To dogodilo tokom putovanja inicijacija. Dan, dok je vrijeme bio u oluji, mi smo kroz tok oblaka opazili ovaj znak pomirbeni, ovaj nakovanj koji je izašao iz nebeskih dubina .
Kada je gluv drhtanje je prolazilo kroz planinu, tada smo bačeni na zemlju kameno lice dole, paralizovan, čekajući kraj ovog besa koji efekti su trebali odjeknuti duboko u nama .
Nakon dužeg vremena van dimenzije, kada sam se okrenuo i iznenađujuće vedro nebo nije pokazivao znakove oluje, bio si tamo, Moj brat, nepokretan, THE odjeća koja se vijori na laganom jutarnjem vjetru, drhtava brada i pogled meko fokusiran na dolinu porekla .
Vazduh je bio čist. Podigao se miris svježeg cvijeća. Ne gledajući jedno drugo, uzeli smo svoje prtljaga za nastavak uspona .
Bilo je to prije ___ nekoliko vekova. Tada smo bili dovoljno stari da budemo istinski svjesni ljudi naših odgovornosti i zadatka koji nam je dodijeljen. Bili smo ukršteni sudbinom koja se manifestovala ovom neizrecivom silom i nepopustljiv koji nas je neumoljivo uvlačio na put znanja i mudrosti, na putu ka velikoj Misteriji. Ovo je bio smisao da se da našim život .
Zapamti te noći kada je zavijao vjetar praćen naletima hladne kiše razbiti i spustiti drveće iza nas. Zemlja je bila u bijesu. ako duboke jaruge iskopane pred nama koje smo morali zamoliti proviđenje da samouvjereno nastavi da se kreće naprijed u nama predaju većima od nas. Morali smo izrasti iz ove iskušenja .
Zapamtite tiho vrijeme naših šetnji kroz polja gdje pjevamo glasno intenzivno radost što smo jednostavno živi ispunila nas je bezbrižnošću i punoćom. Svuda oko nas bila je lakoća i mi ruku pod ruku prošetao porodičnom kućom, mimo plavuša pšenična polja prošarana borovnicama, mašući tratinčicama i makom pod laganim povjetarcem otkriti pokretne oblike zvijeri koja pokreću se savijanjem ušiju pa šuštanjem. Jeza nas je prošla i bilo je dobro .
Vrijeme je bilo živahno Ovo jutro. Obučen u vašu polovnu školsku kecelju koju smo iznijeli za odmor, sišli ste čvrstim kamenim stepenicama od kućnog praga do, pronalazeći svoj štap, idi i trasiraj po utabanoj zemlji puta ove znakove koji ostavio me bez teksta. Ti si bio vodič koji mi je pokazao put .
Zapamtite ovo uski prolaz kojim smo se izvukli iz otvora iskušenja. On bio je mračan u ovoj prljavoj koonici punoj opasnosti, ali mi nikad pao u rupu ispunjenu vodom. Mjesto je skrivalo samo bure vina od djeda i na slamci nekoliko komadića sira zaštićenih po teške platnene kuhinjske krpe .
Zapamti ove zimske šetnje po visokoj zemlji gdje, pored puteva deformisanih od led i sneg, čekala nas je avantura. Zamotan ispod parkove i kape, hladan vazduh koji ulazi u platnenu kabinu vozilo probijeno velikom rezom koju je prekrivao otvoreni kišobran, izbočine a proklizavanja su nas natjerala da vapimo za pobjedom. Zaustavljen u šumi naišli smo na bolni ekser od bacanja snježnih gruda protiv karavan saraja naše prošlosti .
Nećemo vidjeti nema više sporih karavana, svjetlucava i mirisna znojem kamila i začini. Više nećemo čuti vapaje ljudi koji vode svoje konje neposlušan prema nekom drugom mestu na koje nismo sumnjali. Vraća mi se iz ovoga pustinja porijekla vizija gorućeg daha pijeska podignutog od simoun i ovu ispruženu ruku, braon i ispucao od mudrog starca koji je izašao iz nigde se nije otvorilo da otkrije blago, ovo tvrdo voće, crna i naborana pronađena duž staze obrubljene čičkom i trnjem .
nemoj ostati danas je sasvim normalan grm u pratnji naše djece … Uzmi ! Na trgu su podigli šator strasti … mi čekaće nastavak velike knjige transformacija .
Upravo sada, tamo nije imao, izgubio si brata .
Zapamtite da ulazak u hodnik porođaja nas je toliko uplašio. Toi, držeći svoje štap i ja pevam neke magične formule koje su nam trebale pomoći pređite na drugu stranu, novo. Nije bilo druge šanse. Nista osim razbacani kameni blokovi sa oseke misli da je vreme za odugovlačenje orijentisan na posjedovanje i sigurnost .
Nebesa imaju otvoren. Katarakte vode pomele su tragove naše istorije. Djeca mudraca koji su u ovoj zemlji posjedovali dar da se snabdijevaju maštom daleke izuzetne avanture, sad smo prestali da pevamo naše poreklo. A ponekad i kada oluja huči, ispred kamina pucketanje, onda nam ostaje gest uzburkanja pepela prošlosti, za, to the raskrsnica emocija i iskrenosti, reci istina, samo reci šta jeste .
Naš poziv majka, nećemo više čuti. Ona koja nas je pozvala da probamo ispred činiju vrućeg mlijeka od bananije da zubima žvaćete velike kriške kruha crni hleb naduven džemom od crvene ribizle i crne ribizle ; velike kriške hleba koje naš deda je isekao pitu koju nikada nije zaboravio da potpiše krsta kada je prvi put tamo poneo nož. Klid of baštenska drva više neće ostati zatvorena kako bi se spriječilo da pilići idu zabavite se usred plantaža. Nećemo morati da biramo peršun u poslednjem trenutku ukrasiti salatu rendanom šargarepom i jajima Mimoza .
Što se tiče vode bunare koji su se morali izvlačiti iz fontane u ovim teškim kantama cinka na usponu, ponekad kad mi vetar kaže, Čujem kako se starica smije .
sjećaš li se ? Samo da uskladim jutarnji pjev ptica sa zvonima iz crkve donosi ovaj kiseli ukus da sam bio tako blizu tebe, Moj brate .
130