
Ovaj zid od stvrdnutog peska
delikvencirajućeg sjaja
sa zamršenim borama
skrivajući ceo grad
a ja sam mu pred nogama
senka bez tela
registrovan odmah .
Svuda oko mene
pustom pejzažu
nema vegetacije
gola zemlja
rascijepljene stijene
ravno svetlo .
Nemirni horizont
sfumato Leonarda da Vincija
sans codicille
ništa prepoznatljivo
ništa ne znajući kako da umiri oko
d'avant la catastrophe .
sama sam
tačka života okolo
nema vjetra
kontinuirani promukli dah
daleko
zvuk gomile koja maršira .
Zvijer je ovdje
ogromno iza mene
i ja sam kao uništen
ispred nje .
Stavila je ruku na moju glavu
Nemam više kose
njegove prste na mom licu
i više nemam lice .
Ozračeno
Uništen sam
a opet živ
i pokaži mi u sumrak
hranjenje ostacima hrane
pao sa vrha zida .
Jesam li odbijen ?
Jesam li trajno udaljen iz grada ?
Neće se otvoriti vrata
oko kamena
et cet être énigmatique m'enjoindra-t-il de le suivre ?
Je le suivrai
u lavirintu
obasjana svetlošću niotkuda .
Ubrzavanje koraka
je trébucherai sur les aspérités du sol
plaši se da ga izgubim iz vida .
dugo dugo dugo vremena
mi smo hodali
duž obnovljenih brda
neprestano
poput talasa dina
pour au détour
uočiti grad izabranih
njegovo čelično kućište
sija na njegovom rtu
nad ravnicom omeđenom sumrakom .
Moja ljubav !
ne suzdržavaj suze,
plakati .
" Ti znaš
prošlo je vreme
a sada je tu i dijete,
novo biće . "
253