prihvati život, biti svjestan, iz ovog dela nas samih koji nastoji da raste,da pomerite svoje granice, odgovoritina zahtjev, da budemo saglasnisa onim što jeste, po dionicamaza koje ne znamouzročna složenost ali to nam se trenutno čini ispravnim. gori pa se grijem ; adaptirani ždrijeb će uslijediti nakon toga.Sve je o udaljenosti izvan perspektive koja sama egzistira, perspektiva koja ne znači nužno istina, ali ko kompenzuje, ko prašta, koji daje energiju, koji nas voli i ne razočarava.
I ako sve boli neizvjesnosti i vodio nas ka preuzimanju rizika postojanja odgovornost ne dovodeći u pitanje šta će se desiti !
Bilo je vrijeme afirmirane paruzije gde smo ipak uzeli ključ polja, samo da ne bude više u krugu navika i uočiti ekscese sistema.
S razlogom i dobrom naravi kraj u vodi je bilo mnogo brzaka i padovi koji su nas odveli na drugu stranu sebe, ovo oskudno vređanje samog sebe, ova vodenica ispunjena vjetrovima avantura.
Sudbina plete neobičnosti, brojčanik ima dahtanje nežnosti. stani kod vučjeg izvora uvod u razmišljanje o jelu ili biti pojeden, uzeti u obzir chiaroscuro posjeta sa spokojstvom, biti mali jednako brinuti o njegovoj gladi samo sa njegovom potrebom za snom i sastanke.
Magla je prekrila dno iz doline, donela je kiša kapljice na licu, hladnoća je zahvatila telo.
Iz šume je izašao lane odmah za njim srna što me je ponovo podiglo na noge veliki hrast ogorčen grmljavina koja je počela glavne grane ali čije otporna sila se tresla moje biće.
Nastavio sam uslugu ost. Gospodar me je čekao. Mora da je ponovo padala kiša žabe. Staza se penjala. To sam znao nakon humke nagib bi bio naniže, da bi seoski trg bio šušti bojama i glasovima, da bi se stvorila lagana vitalnost tijela i duše do neka zvonik zvoni dvanaest podnevni udarci.
pa ću otići, rad počeo, u pratnji trolova i od džina do tačke nema povratka tamo gde se smrt spaja rođenje, do svetinje gde je sve smiruje se u blizini jasena i tilleul. Počeci oživljavanja život.553
Sanctuary vođenje zubaca na prednjoj strani osovine malim koracima na stazi cvijeća Osjećam mirise mimoza moj planinski primer in call med words skaliran cvrkutom cikada sa talasima jašući na glasu koji govori do nozdrva izbijeljenih od soli šaka salikona na dohvat ruke rakijaka pobedi.
Raski tempo vjerovao kopita udaraju o stvrdnuti pijesak metafora izaći iz senke zveckanje pršljenova pušten na ventilaciju. megalit hvata let ptica pored mora brzo propuštanje drvenog uglja na bijelom plahtu prisustva silvana.
Ova avantura izvan serijskog objekta vrijeme savijanja izbirljiv dodatak prekrivajući ruševine misterije fino za smeh i nadmoćna praznovjerja. Ova avantura izvan razuma i poziva savijati prostor smrtonosne mere čija kontradanse ne može biti ta nepokretnost čvrsto usađen na svoje ušice u centru dijaloga. Hajdemo krupnim koracima sve napolje a on unutra gde se sve spaja sve se spaja u avgustovskoj magli pokrivanje iskopina visokog zida za penjanje gole ruke da čuvaju orlovu jazbinu dok pleše odozdo lutanja uma iza hipotetičkih sumračnih zavjesa.
Nemojmo se izgubiti ko bi odbio prstohvat soli na jeziku uvodnika zore ? Budimo plamen svijeta mira Budimo milost otvorene arhitekture Budimo bez mržnje i sljepila čvrsti elementi a da ne razdvojiš svoje od mog na dohvat jednog oka u livreji ljubavi i mudrosti hajde da budemo poljubac od prije okretanja usana zajedno.
Quelques bribes de mots au vent venus au risque de passer pour un vieil orignal aux bois velus. Puissent quelques passants les saisir en sourires à l'hiver vingt et vingt sans qu'oubli se fasse à l'aube de ce qui vient alors que tout est en nous. Sans prudence à consommer pour le meilleur de soi en ouverture à l'autre. 550
Idejemislidream soplet van vremenazašto nisam bio fina prašinaevakuisani očnjaci i kljunoviu loncima zaborava.Karavan prolazivetar podiže jedrakopita lupaju po pruziiz prolaza zvezdanastavljaju svoje putovanje sa oznakamaostaje glogova zorapovratak dana.tijelo i srcepozvan u ceremonijalno vrijemeplaža dočekuje preživjelepod kišom morskih orguljaledeni vrhovi prstijustežući štap predaka~ glas se podiže.Budnost je tubistre bojaorijentisan prema padini liticeizrezivanje idejau malim trakama kožeduh koji vijori kroz zakrivljene travepod jarmom uspomena.Budnost procjenjuje udaljenostVigilance skuplja u svojoj torbihiljadu prekršajapočinjeno u vrijeme mirakako je vojnik pokrivaoravnice i šumekrhotine gvožđa.Budnost mog djetinjstvane dozvolimo višedo zakopanih sanduka s blagomuspon zlamešanih znakova i prašineprema konzoli naših rukuzatvaranje arogancije iluzija.Budnostmoj poslednji pozivnevezanih kaiševane ostavljaj idejeupadala u osmehe naših starijih.Budimo ponosni i jednostavnipred veliki preokret.548
Ako je lijepa mora u svojoj pjeni cijeli svijet ima proljetnih losova da zima uređuje
Pregledam jedinstvenu tuniku svoje kože ta želja miluje ovo čudno putovanje samo da ispuni ugovor
Pustio sam da nestane lica naših mrtvih uz razvijeno korijenje od ovih ljudi koje volim ovi putnici na plimu nacrtana o nomadizmu losova
Istina je kraljevska ona je sestra ničega jedinstven za ledeni vjetar dotiče srce u njegovom lutanju
Otkriveno na naslovnoj strani tokom godina mahni mi kroz prozor zbogom od ljudi koje volim
Tražim svjetlo u tami uma i vidi sadašnjost u njenim odbijanjima očekivanja se rašire po stolu među mrvicama gozbe
Čekam bezbrižnu knjigu ispod lampe zakopanih života kao prljavo staklo otkriva otiske prstiju svuda oko srca koje krvari poraz za one koji su spremni organizovanje bekstva migranata
Neizbježan neuspjeh suprotno onome što čujem zvuk je lekcija Jacques, moj brat s druge strane Pobjeđujem što sam među gubitnicima kao palica prikovana vrata štale
Trijumfujem u brisanju žrtve na oranicama bez uzroka bez posledica Prevazilazim svoje gubitke osmehujući se pucketanje prstima bez govora bez nauke ali odlazi na zadnja vrata ostavljena otvorena gdje nastaju opekotine odsustva
Pa ja tonem ispred čarivari posuđa kuhinjebačen uza zid činiju među mojim prstima običnu činiju zdjela sa krhotinama na obodu zdjelu za prosjačenje zaboravljena dečjom igrom brisanje priloga
Provoditi vrijeme obmanjuje me kad ispružim ruku na svakom koraku a da ne dopire prelepi izraz
Zaista morate pogledati pristupiti sebi bez savesti šta smo mi doživite neophodan šok prosvetljujući nas tako da malo više od onoga što jesmo idi tim putem ~ šetnja rakova Ne vjerovati ne postati slika usudi trsku trske kreveta biti treći se savio tokom dijaloga pohraniti svoje suze u piljevinu skice
Budi sam kao niko da bi istraživanje napredovalo po čip skokovima na blatom prekrivenoj vojničkoj tunici smrznuta krhotinom gelera
Biti u radosti bez metode ne gledaj šta boli ne misli šta dolazi biti slučajna sreća sačme da živimo zajedno sa onim što se okuplja u drugom u sebi
