Sylvain Gérard.œuvre 2 – covek na svom prozoru

 

 Mladićevo mršavo lice   
 van svog obrazovanja   
 već sposoban za hvatanje   
 zarazni imbroglio   
 akumulacije znanja.      
  
 I zaista poznaje svijet   
 mladića iznurenog lica   
 bez očiju, bez ruku, sans jambes mais bouche ferme   
 on hvata onostrano   
 on je čuvar spolja   
 i duboko unutra   
 to je ruševina akumulacija   
 on je primalac neprilika i privilegija   
 ispod nosa i brade starih ljudi   
 il est le plus habile 
 boriti se protiv presude   
 on je genijalan sa cik-cak sudbinom   
 rok valjak   
 do pomirbenih izvora   
 on je kriv za pljačku   
 nudi svoj život svojom neizrecivom mukom   
 šta se koristi   
 stvaraoci snova, pesnici, mistici,   
 da nikada ne pogrešim nebeske munje   
 da mu seče stomak sinoć   
 être foudroyé par son ombre chaude. 
     
  
 Mir i pijanstvo   
 pred nama je maska   
 bogat dokazanom mitologijom   
 un masque d'accueil des reconstructions   
 gdje sakupiti fragmente ovog razbacanog tijela.      
  
 O mlada sestro   
 čak i ako mi nedostaje žezlo   
 Zapitao sam se i započeo pravi život   
 celle de la loi des bulles   
 do koje dopiru samo šamani, pesnici, proroki,   
 "cordiers" i "kovrdžava"   
 - (zagovornici teorije superstruna i kvantne gravitacije u petlji)    
 svi sljedbenici lakunarnog prostora povučenih voda.      
  
 Nema veće praznine   
 que le chant des nuages  
 otvoreni prozori   
 mi smo ptice glagola   
 mi pokretači sile leta.      
  
 177 

Sylvain Gerard. rad 2 – covek na svom prozoru

    Mladićevo mršavo lice   
 van svog obrazovanja   
 već sposoban za hvatanje   
 zarazni imbroglio   
 akumulacije znanja  .    
  
 I zaista poznaje svijet   
 mladića iznurenog lica   
 bez očiju, bez ruku, bez nogu ali otvorenih usta   
 on hvata onostrano   
 on je čuvar spolja   
 i duboko unutra   
 to je ruševina akumulacija   
 on je primalac neprilika i privilegija   
 ispod nosa i brade starih ljudi   
 on je najpametniji od ljudi   
 boriti se protiv presude   
 on je genijalan sa cik-cak sudbinom   
 rok valjak   
 do pomirbenih izvora   
 on je kriv za pljačku   
 nudi svoj život svojom neizrecivom mukom   
 šta se koristi   
 stvaraoci snova, pesnici, mistici,   
 da nikada ne pogrešim nebeske munje   
 da mu seče stomak sinoć   
 da bude zapanjen onim što vidi  .      
 Mir i pijanstvo   
 pred nama je maska   
 bogat dokazanom mitologijom   
 maska ​​dobrodošlice rekonstrukcije   
 gdje sakupiti fragmente ovog razbacanog tijela  .      
 O mlada sestro   
 čak i ako mi nedostaje žezlo   
 Zapitao sam se i započeo pravi život   
 zakon o balončićima   
 do koje dopiru samo šamani, pesnici, proroki,   
 "cordiers" i "kovrdžava"   
 - (zagovornici teorije superstruna i kvantne gravitacije u petlji)    
 svi sljedbenici lakunarnog prostora povučenih voda.  
     
 Nema veće praznine   
 nego da pozovem svetlo   
 otvoreni prozori   
 mi smo ptice glagola   
 mi pokretači sile leta  .

     
 177 

Sylvain Gérard. rad 1 – bijeg

 Cette remontée du centre de la terre
 A belle allure vers le commencement 
du monde
 Cette perspective où s'essouffle 
le père invectivé 
 La brûlure des anciennes alliances 
que l'on découvre à demi-mortes le matin
 La plainte des animaux égarés en 
d'étranges contrées enfin créées
 Cette fuite vers des aubes promises
 Cet élan brisé contre la vitre des immobilités
 Cet éclair rouge sang du couteau 
contre le ventre
 Ce suçon de paix donné à la va-vite 
le temps de l'éructation
 Ce court-circuit des émotions vraies 
da se između četiri daske nalazi osmeh.
 Ils sont partis
 Ils ont fuit
 Le courage à deux mains repliées sous 
la chape des convenances
 Ne les arrêtent que la fatigue et 
le soir qui tombe
 Errant de ruine en ruine
 Dans un chariot de bric et 
de broc assumé
 Le rétameur s'est éloigné dans 
un nuage de poussière
 Et la route fût longue et par trop inhospitalière
 Père et mère confondus à la craie 
graphés sur la carriole
 Leurs noms écorchés à demi effacés
 En vaines contorsions l'outil de 
braise fume en se mêlant à l'eau
 Je bave et m'extrais hors de cette 
chape carencée
 Pour la parole habile
Uspon na raskršću salva
 razumevanja i vrtoglavice.

 Vrućina napete želje 
sous la toile
 Éclair blanc au zénith
 La coquille éclate
 Le jaune se fait soleil rayonnant
 De cet éclat consacré au profond 
des origines
 De cet imbroglio d'os et 
d'organes disjoints
 Je pus grandir entre fiente et 
humidité
 Poussé sur le devant de la scène
 A noyer par l'alcool
 Ces myriades d'étoiles alors 
entrevues
 Si puissantes si fascinantes 
si monstrueuses
 Dialoguant avec ce corps douloureux
 moja duša moj bože .
 Ja sam vozio kuku 
jusqu'à son terme
 Vers les plaines légères de pluie 
fine de vent soyeux de douce lumière 
 Ce ne furent que grâce et beauté
 Entre les barreaux de ma cellule 
à ciel ouvert
 Entre les rayons de mes roues 
ces interstices à mon déplacement si particulier
 Mon chapeau de lutin vissé sur la tête
 A dire et à redire des "volim te"
 Meka stopala moja braća i 
sœurs en création 
 Mon unique raison
 Ma déraison ultime.

176