Kategorija Archives: mars 2017

tako lijepo u hladu

   Tako lijepo u hladu   
i sašiven u duhu
- šepurila se ona
slamnati šešir
prema matričnim pogledima.

nastao
između mačaka između pasa
kratka iznenađenja
ne trepnuvši kapkom
cigareta u apostrofu.

Grumbled above
na sudu zgražanja
pećinske freske
njegove pozajmljene odeće
uhvaćen u zracima
od bicikla
bez štake
sa zvonicom
i drvenim branicima
da stoji uspravno.

Ona je cik-cak
od platana do platana
žablji jarak
pucajući u svoje gorke mehuriće
dok lutaš.

Bez ceremonije
čipka na vjetru
razderala je jutarnju maglu
ruke na traci za upravljač
tračak mimoze na nosu.

Tako lijepo u hladu
i sašiven u duhu
- šepurila se ona
slamnati šešir
prema matričnim pogledima.


333

korak po korak od putovanja do putovanja – 1

   Pas à pas,   
 de voyage en voyage,   
 au cercle d'un cirque   
 que le sable isole    
 la rumeur soulève les rideaux du spectacle. 
    
 Entrée colorée,   
 barnum bruyant,   
 poussière soulevée   
 du cortège animal,   
 des passions de l'âme   
 élevées aux pinacles des temples   
 à démanteler,   
 à mettre à la raison   
 et métamorphoser.     

 De sang et de couleurs,   
 les cris furieux des Érinyes   
 ont détruit les paysages de l'enfance,   
 les lèvres d'argile des sources    
 ont fait place   
 aux buses de ciment,   
 la pierre des protections a été arrachée,   
 les haies ont été abattues,   
 ispunjeni rovovi,   
 le renard argenté   
 ne retrouvera plus le centre,   
 un vent mauvais rabat les grumeaux de terre   
 vers les terrasses de pierres sèches,   
 un vieux frêne murmure ses dernières dispositions.     

 La nuit roucoule,   
 soul golubovi   
 previse   
 kršenja ljudskog stanja,   
 populističke laži   
 zameniti pesmu pesnika,   
 tragovi ratnih motora   
 prati gvozdene cipele dlakavih,   
 nebo se tamni,   
 čak i drveće koje je izvajao zapadni vjetar   
 legao u oluju.    
 
 Vazduh je gadan,   
 na zidu plača   
 životni papiri   
 zgužvan i usiljen   
 na spojevima kamenja   
 prekrivena lišajevima   
 postati zadihano meso   
 nasumičnog tzimtzuma. 
     
 mršavih ruku,   
 iz džepova da odgovara   
 ogrebati zaborav,   
 kolutajući očima   
 isjeci vrijednosti duha,   
 pavlaka   
 šminka za klovnov osmeh 
 naša posljednja lutanja.   
  
 Bes obuzima   
 po noći,   
 u tišini,   
 učinio ružnim dodavanjem oružja   
 borbe i mržnje,   
 mrlja podizanjem   
 nove žetve,      
 postati voljni saučesnik   
 loše renesanse.  
    
 Tu je i službeno bilje   
 nego one prolećne,   
 kolegijalno bilje    
 ljubavnog poljupca    
 rasuti    
 u potrazi za velikim preokretom,   
 komad hljeba   
 na dnu torbe,  
 voda u ciborijumu alteriteta.  
   
 Podići ćemo Zvuk rikošeta,    
 kamenčići bačeni na rijeku,   
 dostupna tražiocima azila,   
 izlazi iz našeg izgnanstva.  

   
332

uspomena na četiri cvijeta

   pamćenje kod apneje   
četiri cvijeta na prozorskoj dasci
djevojčica na sve četiri
plutaju
razbijenog sunca
od mog brata, moj prijatelj, moj sin, moj prijatelj
saradnici
u zoru rascvjetalo drvo badema
kada nokat
precrtajte oštrom linijom
prolazak ljeta
buđenje karaule
na ravnici uređenoj
mudri frontispis
preko šume
prateće oko
bez sletanja
misli
idi gore zauzvrat
ovaj toranj katedrale
pucanje baštinske pletene korpe
opseg
na listu porekla
u procesu postojanja
viseće galoše
na krajevima mršavih nogu
kako ideš
zlatna prašina
ruke brisanje
žezlo zahteva
pobjegli tekstovi
puknuće kože
sumnja na sećanja
bez gladovanja
u ovoj mračnoj zemlji
gde žene, muškarci i djeca nakon sačme
tamjan svojom jasnoćom
pregršt uvelog cveća
raščupane kose
do sarkazma kaciga sa šiljcima
lomljenje potkoljenica izbijeljenih tijela
u cirkusu hitne evakuacije
kolica i snopovi koji odgovaraju
moja mala cura
Ja ću zapaliti vatru
još jednom
ispričati ti priču za laku noć
srebrni list
postavljeno na prozorsku dasku
plutati
na moru uspomena
ritual udvaranja
bijeli otvor blende
vrata ljubavi
gurnuti nježnim pokretom
daleko od obale
senka kolosalnog brijesta.


331

Sylvain Gerard . rad 6 – faun sa malom stolicom

   Flew  
mladić sa cigaretom
u ovoj zamršenosti stepenica
a da se korak ne pojavi
u zamjenu za malu stolicu
sedi šta će ljudi reći
sa svojim dugim prstima
baci podsmijeh
štedljivo
trojanski konj
razbiti i ući
Vincentova soba
niz hodnik očekivanja
mačka skače po stolu
zagrlite djetetov vrat
odvajanje krajnjim pogledom
igra hiljadu i jednog iskušenja
noćna pećnica
podigao drhtanje
kolo obnova
u hladno jutro
ipak cauterized
mast ovih misli
sa zadivljujućim dahom
odricanja
na doku
a da voz ne razdire vazduh
njegove beskičmenjačke strkljivosti
akumulacija otpada sagorevanja
za djelimično
obnoviti gorljivo savijanje fauna
ispred djevice koja pjeva.

Iza prozora
zimsko drveće
izbegavao da se odluči na licu mesta
riječi ljubavi iz davne prošlosti.


330

sylvain gerard . rad 5 – izgubljeno dete karavan saraja

 A l'orée du songe   
le père
tend la main
la mère
mains dans le dos
le chien
clôt la trace
l'enfant
se cache.

Au loin un moulin hollandais
au premier étage
les appartements sont ouverts
stubovi podupiru lukove
mliječno bijelo prekriva zidove
konj je spreman.

Jedan !
monte
obriši poslastice
gestom
ne zadržavaj smrt
budi vjetar u svježini vedrog jutra
budite blistavost svog prostora
štuca život
kinover sa grčem
budi raj u slavi
moje dijete
moj dijamant trenutka
u uglu usana
tačka osmeha
samo prilika za kavalkadu
samo trvenje sa večnim.

munja
znaš put
polako
osim interdikta
sklonosti senki.

Budi
smrznut na kalvariji oženjenih
meta istina
ovaj komad somota
gde da položiš glavu
oko za oko
pre suze.


317

Il faudrait planter un frêne

 prošetao   
 Sur le chemin entre les blés   
 Piquetés de coquelicots, bleuets et marguerites   
 Houppes céréalières  
 Que le vent peignait,    
 D'amples ondulations,    
 Vagues d'un océan bruissant
 Exhaussant le vert tendre des épis.   

 Il y avait le don de soi   
 L'abandon à la nature   
 La vie dans son mystère   
 En sa sainte coquille   
 Au gré du sourire d'un soleil   
 Clignant des nuages   
 À mesure de son avancée.   

 Il y avait l'ancrage   
 De la maison de pierres noires  
 Vaisseau familial arrimé 
 En bout d'horizon   
 Derrière la ruine des Matillou.
  
 Il y avait la chaleur   
 Du grand'père   
 Des parents   
 Des enfants    
 Tissant    
 Les paroles de sieste   
 Entre journal et tricot.   
      
 " Il faudrait planter un frêne pour avoir de l'ombre. "  

 Ce fût fait.   


329