Écrire comme si on disparaissait

 Écrire comme si on disparaissait
 u ovoj odjeći
 kamen na kamen
 où construire l'impact de la brûlure
 gledajući mrtve reči .

 Accumulation du verbiage
 bez šokiranja nepredviđenih situacija .

 Bešavna ravnodušnost bez nabora
 preplavljena svetlošću
 šta drugi nudi ,
 kakva je naša koža
 daje hranu našoj tamnoj koži .

 Prijetnja ,
 varnice između blata i pijanstva ;
 drhtati
 u potpunoj odanosti prijateljstvu,
 bez obilja i zaborava ,
 doći na drugu stranu
 pomešali se radost i tuga
 na spoju od opsidijana
 onoga što ostaje ,
 ka dragocjenom rezultatu
 gdje su ispraznosti isključene
 razbiti tijelo pisanja .


 189 

zagonetka velike tišine

 Enigma Velike tišine
u kvantnom nasumičnom položaju
odlučno naš ,
u ovoj mogućnosti poziva
beskonačno struja ,
beskonačnost svuda ,
beskonačno nepostojeće ,
u prilog poštovanju ove prirode
da besplatno ,
da krhko ,
tako monstruozno narušen ,
djelom biblijske zmije
sposoban za svoju zlu ulogu
da razbiju asimetrije
u svrhu uništenja .

ima noći
gde se kiti iskrama stabla sastanka
razbiti oblake nedosljednosti
sa mačem savršenog razumevanja
i izvoditi
na rubu univerzalne inteligencije
obilne žetve čuda .


188

Jedno slovo samo jedno slovo

      Pismo, krst na beloj ploči ;
i mi ustajemo uzalud.

Biblioteku, sunce iza šipka ;
idemo na putovanje zauvijek.

Pršljen, usta, a zatim i kolevku ;
mi smo dole na ovoj zemlji, mnogo niže od tla.

Kisa, dijete uza zid ;
kunemo se da nas neće uhvatiti.

Tvoja koža, tvoj miris, smirenost tvog osmeha ;
kao da si na ivici bare ispod tamariska.

Misal, lopta u ljusci ;
mi smo mnogo više od onoga što nazivamo životom.

Zavjesa, hrast za veselje ;
čuvamo uspomenu na a "ne znam sta".

Prazna stranica, ruža i smrt ;
mnogi od nas su uhvaćeni u to.

tratinčica, zelena trava za ovog kosa ;
potrebni su nam takvi trenuci da sumiramo svoje živote.

Spavaca soba, suze na snežnoj pozadini ;
Sve pričamo jedno drugom, apsolutno sve, svaki na jednoj strani stakla.

Znak u žeravici, žena ;
Tiho smo svedeni na bitno.

Čips u maramici, čovjek ;
Sakupljamo ono što kasno izvire.

kroz oblake, izgled djeteta ;
Mi smo sve i onda nismo mnogo za svaku stvar.


187

Après la déchirure

 De plus, ils sont passés
 sans omettre les vraies valeurs.

 Ils ont cherché, ils ont trouvé
 la semence du semblable.

 N'ayez crainte du récit en sa simplicité,
 soyez de mèche avec l'indicible.

 En face du trésor
 ils se hâtent et lui crient leurs attentes.

 La trame se déferait
 sans préparation, sans repentance.

 Au repas, des chants nouveaux
 le monde nous appartenant.

 Une longue histoire d'alliance
 entre le fonds et la forme.

 Les superstitions n'ont guère de substance
 sans le dégoût de la connaissance

 Le deuil, tuga, l'oubli 
 un champ dévasté par l'inondation.

 Dire faussement du mal de l'autre
 puis s'en aller à reculons.

 C'est simple, c'est clair, c'est concret,
 les vrais pâturages de ton cœur.

 Les coulures de goudron
 sont les pleurs des tempêtes passées.

 Ma main, d'un reflux acide
 jamais ne jugera.

 En conséquence
 toute réminiscence est oeuvre destructrice.

 Les sacs de cendres se sont ouverts
 à bon port.

 Ta voix s'est fait entendre
 voix miroir de mon visage.

 Ta voix planait sur les eaux,
 un don à recueillir.

 Ta voix,
 porte-greffe de la plante fragile.

 Ma voix, mon ange,
 derrière les friselis de ton rire.

 Si la mort creuse le champ de la désolation
 elle ouvre en même temps celui de la communion .

 Communion des âmes 
 aimantes et aimantantes.


 186 

lopta snova

        lopta iz snova
misteriozni kultovi
glitter
amputiran
twirling .

Foucaultovo klatno
na glavama vjernika
ovenčan lovorom
i noseći cistus.

Orage ikebana
svjetla na kraju šipki od kovanog željeza
zveckanje sklopa
kristalne pesme
okeanski susreti
tok talasa odbija prašinu
odobravanje sebe
poslednje vaganje
sepulkralne duše
ispod zakačenih šina za slike
u ovim vremenima romantike
sa bezbroj insekata
nastaju iz sanduka zaborava
na Olimpijskim igrama mladih tijela
znajući kako postići njihovu fleksibilnost
tragačima za tajnama .

moja večna duša
već spreman
od izvora porijekla .


185

sa malim potezima krila

 Sa malim potezima krila   
ponekad počiva na račvastom repu
njuške su se složile.

Cnapeta na kopitima
teško telo
nadimali su grudi.

Zaprljano razmijenjenom sluzi
njihova usta nahranjena
duboki osmehi.

Krila su uzburkala svetlost
zbog neke prolazne zabune
otpuhujući prašinu anđela.

Larva i bik
verovao u život
njihov naizgled mirisni ispust.

Krvave oči
kikotala se od pohlepe
šape i kopita zveckaju bourréeom.

" dođi životinja
i šapni mi na uho
da je došlo vreme.

Šta proširuje ove sukobe
u svijet polaznika
omogućilo bi potpisivanje odsustva porijekla.

Zatim skok sa jednog čipa na drugi skok
uspon znanja
zaprljao bi patenu krvlju. "

Nije li ovo bio ples na život i smrt
bio bi u porastu
mi
nadolazeće melodijske zvezde.


184

slušajte slušajte jedni druge

      jedni od drugih
slušanje slušanje
echo ear .

Između konvolucije i odvajanja
dubok zvuk skandinavskih truba
podignite maglu .

Radni ,
geometrijska svetla
milovati zrno platna .

Peščani se izlaze
na ivici vode
neka prođu brodovi .

Pored prozora
oštro sunce
najaviti dan ;
Slobodne planine prekrivene snijegom
ruke se ispruže ;
mali plamen u dnu srca .

Napredujte ispod fresaka naosa
svetinji nad svetinjama ;
zvona zvone u hodu .


183
(Slika Elianthe Dautais)

Pošto mi više ne izazivaš tugu

 Budući da mi više ne izazivate tugu i da se sjećanje koje imam na vas rastvara u iskušenju kroz koje prolazim, bio bih vam zahvalan ako biste prepoznali moje nove dispozicije zapisane na ovom zidu koje doprinose olakšanju mojih rana..

Podignut prst uz malinastu čašu nade je stub delikatesa ispred. Napredovao sam i ova me utrka dovela do pojam neznanja za sada, slabine opasane snagom, ispitati sa mojim vršnjacima, kao svemirska rasa, tišina zemlje koji drhti.

Kroz katastrofe koje su izazvale tolike suše i poplave Probijao sam se kroz opustošene šume gde sam bez nesvestice upisuje zelenilo mog puta pod okrilje plamena samilosti krunisan sa hiljadu sveća kontemplacije.

Od sada više neću trgati velove sindikata koji vezati za Njegovu vladavinu ;  i rano ustajući razbacao bih cvijeće i poezija zjapeće rane patnje da pristane na ovaj poziv probiti okvire običnog života i otkriti iza svete ikone pažnja postaje beskrajna mudrost, nežna ljubav tako oštra u Tvom imenu zrači pod bijelim usnama ugriza vaskrsenja.

Postoje čaše sa malim bijelim tačkama na pozadini krvi koja je velikodušnost ne može dostići. Takođe da ustane i omekša zoru prije sunca Vaše veličine samo može podržati ovaj nepopustljivi napor da se rodite izvan našeg bezumne aktivnosti koje nas svakodnevno tjeraju da poričemo svoju istinitost prirode i promašite cilj.

Zapaljen velikom silom ušao sam u naš hodnik upoznaj. Razum je požurio da zameni stenje od krajnje slabosti čovjeka u kožnoj tunici od povika meso uništenja na žaru. Biti, Znao sam kako da sklopim krila da uđem provaljivanje u svetinju nad svetinjama, ogromna konzularna soba posvećena povratak izgubljenog sina.

Ne znam da li se zdanje neće uzdrmati i da li možemo suzdržavamo suze tokom poslednje sesije sa ukusom večnog života kada smo na kad padne noć konačno ćemo pomilovati nježnu ruku mise en abyme, to koji nežno ali čvrsto, i oduvek, će nas pozvati završiti naš posao.

Kada budem slobodan, mogu pristati na tajanstveni kontakt sa bićima u bijelim tunikama koja dolaze iz bučne gomile koja radost komunikacija čini da se čovjek raduje perspektivi davanja dragocjenog blagodati našeg srca konačno usidrene uz uzdizanje duše u prazninu prostora beskonačno.

Nemoj plakati. Podignite pogled na visoko lišće. Budi u dosluhu sa vremenom. Ne zanemarite zemlju iz koje ste došli. Zatvoreno vrata za mnom. Nastavite hodati. Pogledao. Moglo bi biti da ste vi sresti Drugog da mu slučajno prenese štafetu na raskršću u osmehu netudnih.

190