Ovaj izvor suza koji opruge.
Ponekad nam se desi tlo, ali kroz suze obnavljamo svoju čistoću prvo.
Suze su kao granica između naših tjelesnog stanja i našeg duhovnog stanja, kao prelazna tačka između sadašnje vrijeme i vrijeme koje dolazi u koje možemo ući iščekivanje već u ovom životu.
Novorođeno dijete plače kada dođemo na ovaj svet.
Nikada ne bismo trebali davati i primaj ljubav bez prolivanja suza.
Suze mogu vratiti izgubljeno nevinost.
Bitno je razlikovati tri vrste suza : senzualne suze, duhovne suze i đavolske suze.
Suze đavolski, – grčki “diabolikos”, prepoloviti – su suze da se pretvaram, krokodilske suze, suze koje na odgovarajući način dopustiti pojedincu da se stavi u korespondenciju s tim što mu odgovara da zaobiđe. Ovo su suze očaja, suze licemjerje koje obmanjuje kompaniju i tone nas u laž rascjepom koji se dešava u nama, varamo se i sami.
Suze senzualan uglavnom su povezani sa strastima. Ovo su plodovi ljutnja, frustracija, zavist, samosažaljenje ili jednostavno nervozno uzbuđenje. Oni izražavaju našu tugu što živimo u a svijet koji ne ispunjava naše težnje. Nije zabranjeno plakati pred velikim suđenjem ili na sahrani ; čak je prilično mudro, jer suze mogu djelovati kao melem i rana je dublja kada je bol potisnut.
Suze duhovni nisu rezultat naših vlastitih napora. Oni su poklon odnekud. Oni su usko povezani sa dubinama nas samih. Oni nas dovode u novi život. Oni su dva reda. Do stepena niže, oni su gorki i pročišćavaju nas ; oni su kao krv koja teče iz rana naše duše. Do najvišeg stepena, slatke su i posveti nas obliku prosvjetljenja, uvodu u bolje negdje drugdje ; ukazuju na produhovljenje naših čula i učestvuju u transformacija ljudske ličnosti. Ove dvije vrste duhovnih suza ne treba se, međutim, previše oštro suprotstaviti, jer jedan vodi do drugog. Ono u šta se rađa kao suze žaljenja može se pretvoriti suze zahvalnosti i radosnice.
Onaj koji je obukao ogrtač svadbena nevolja suza, poznaje brak duhovnog smeha duša i usamljeni mir dalekih prostora.
126