All posts by Gael Gerard

Svježa i fizička poezija

 fizička poezija
onaj koji puca u zglobovima
i zaveži stomak
onaj koji muca čim se prođe četka
sveža poezija
na prednjoj strani prozora
prilikom pada geranijuma
preplavljeni prolećnim mrazom
sporo ubistvo
puna poezija
onaj oksimorona
sumnjivih pasusa
u precijenjenoj ljepoti
zabavni mjehurići
reci i opet reci hvala
Preplaviti ovaj život kao nijedan drugi
osim sećanja na moje prijatelje
u hladnoći obećane zemlje
Ima otvorenih prozora
in catimini
da pustite paru pod pritiskom da zviždi
Praktični ekspres lonac
hajde da ga zatvorimo
i živite skriveno
moja draga ljubavi.


093

Mir

Ne radi to više rat .

Budite mudri u svom zahtjevi .

Ne morate pobijediti ili izgubiti. Ponizno morate biti nepromjenjivi i vječni .

Ako je dobro ili vas napadaju loše misli i to životnim aktivizmom, pokušavate akumulirati više dobrih nego loših misli, kako bi se da svjetlost može pobijediti sile zla ; nema sumnje da je vaše iskustvo život će se povećati. Ali ove borbe, samo ćeš naplatiti groblja, sa puno dobrih i loših sahranjenih ljudi koji to ne čine samo će obogatiti vašu istoriju čovečanstva. Odaćemo vam počasti jer ćeš imati, po dužnosti pamćenja, pretpostavio kontinuitet prošlosti .

Ali ti, Or hoćeš li biti kada vjetar Istorije izbriše tvoje Biće ?

moraš reći : “stani” na ono što se dešava svoje znanje, na instinktivno trčanje vašeg uma, ovoj sklonosti da morate opstruirati energetske kanale svoje duboke vitalnosti .

 Pa ti otkrijte slatko oslobađanje tišine između misli, jer postoji a prisustvo između misli, a ovo prisustvo možemo prepoznati jer ona je ono što smo mi .

Naučeni smo vjerovati “Mislim da jesam” kada je istina“Ja sam i, by konsekventno, ja mislim”. Naučeni smo da pratimo trans misli uslovljena prošlošću punom žudnji i odbojnosti .

Možemo li misliti na prisustvo ?

Ne !

I ovaj odgovor izaziva opuštanje, olakšanje, oslobođenje od sveta nametljive i iluzorne misli.

umočen kao i mi nalazimo se u egzistencijalnoj kupki svakodnevnog života, ovu potragu naizgled nezasitan u stalnom iznova izmišljanju “moi” nije nego misao kojoj dodamo još jednu preformulisanu misao, i onda drugi, I tako dalje. Do jedan “stani” uradi urušavanje karata automatizama koji vraćaju podatke samorefleksivnih misli koje nam usađuje naše pamćenje – papagajsko razmišljanje koje je vještije zari glavu u poznato samo da bi nas kontaktirali sa onim što ne može biti razmisli, bilo kojoj drugoj, a opet tako blizu nama, na naš um suočen u tišini .

ne raditi ništa, jednostavno pozdravite misao ili emociju koja se pojavi. Dozvolite da se opustite prirodno, na prirodnu istinu o tome ko ste, uzeti ne razmišljam .

Bez obzira ko zamišljaš sebe, istina o tome ko ste vi je više dublje od uloge koju društveno preuzimate .

Postani samo postojanje, postati ta svest, ovu pozornicu na kojoj glumci glume, ovo platno na kojem se projektuje film vašeg života, postanite ova sila koja vas vodi dalje od uloga koje preuzimate .

Upravo ovdje, Ne radi se o tome ne o tome šta ćeš jednog dana postati, već sada o onome što možeš jesu i oduvek su bili. A to prolazi kroz potčinjavanje uma tišini .

Budite sami pravi živi učitelj u svakom od vas, i koja se otkriva u svakom poslovna stvar, neka bude i van tebe, uronjen da ste u društvenom kupatilu samo u sebi pored ovog fakulteta to moraš biti u stanju da kažeš “stani” vašem galopirajućem umu .

092

Zastrto pravo Bernarda d'Espanjata

   the stvarna sama po sebi je nedostižna za naučnika. Za Bernarda d'Espagnata he je u stvari “ploviti”.

Cilj je klasična fizika je da podigne veo pojavnosti kako bi otkrila i opiši šta je ispod ovog vela, realno samo po sebi. Kažu da jeste deskriptivan. Služi kao osnova za većinu tehnologija. Ona pokušava opisati stvarnost onakvu kakva jeste. Dakle, postoje materijalna tela, električna i elektromagnetna polja na koja su simboli povezani matematike za koju se kaže da se pridržava određenih zakona. Filozofi to kažu uklapa se u okvire ontološkog realizma. To je teorija koja ima za cilj znanje o tome šta jeste .

Kada je mehanika pojavio se quantum, pojam stvari koje postoje same po sebi, u prostoru, odvojeno jedno od drugog, ima tendenciju da nestane u korist određenog globalnost koja se ne ispoljava pogledom već se krije u jednačinama. Za ovo je beskorisno praviti opis, prirodno je potrebno navesti konstitutivni aksiomi, koji se u celini predstavljaju kao pravila predviđanje onoga što će se posmatrati. Kvantna mehanika je prediktivna informacije. Njegovi aksiomi su tipa : i “on” uradio ovo, “on” gledajte ovo ; u kojoj je “on”, posmatrač ljudski uopšte, je sastavni dio izjave .

Za Bernarda iz Španije, bogatstvo sadržaja nauke ne počiva u fluktuirajući opisi koje ovaj predlaže stvarnosti, ali dobro u svojoj sposobnost da nam pruži racionalnu sintezu, tako prosvetljujuće za um, uočene pojave ; što posebno znači sintezu našu sposobnost da ih predvidimo .

Pravo je dobro the, ali ostaje prikriveno. Očigledno postoji nešto što nam se opire. Mi nemamo znanja o stvari po sebi, ali imamo barem veze sa njom. Mi to shvatamo kao iznutra, u živ .

Ova vizija prikrivena stvarnost ima za posljedicu da ako je to zaista naš um da, jer sopstvene strukture, izrezuje objekte u pozadini stvari, on postaje nemoguće predstaviti um kao emanaciju tog i takvog ovih objekata. Možemo onda reći da duh izvire iz dna stvari. Niti predmeti ni senzacije su stvari same po sebi i ideja supojavljivanja jedni s drugima izgleda da imamo nešto kako treba .

Ovo stvarno, ovu pozadinu stvari nisu stvar. On je izvan prostora i takođe van sumnje vrijeme. On je Biće .

Ne bi bilo s jedne strane kvalifikovala nauku da dođe do dna stvari i s druge strane osim umjetnosti, muzika, poezija, Duhovnost … ograničen na samu odobrenje. Ljubitelji umjetnosti, muzike ili poezije imaju sam osećaj jači od, izvan pukog zadovoljstva, osećanja koja se osećaju u tim prilikama otvori ih na a “Nešto” bitno, na domenu misteriozan da nam je dozvoljeno samo da nazremo .

Što se tiče potraga za smislom, trebamo, punom snagom, objašnjenje koje moramo tražiti ono što je više od nas samih i što smo mi, by konsekventno, misteriozan. To je pravo, biće, božansko .

Suočen sa stvarnost i granice empirijskog naučnog metoda, pojedinac mora suočiti se sa izborom, gdje utonuti u očaj i rezignaciju, Gdje dobro, učinite korak ka transcendenciji koju Jaspers naziva’ “Sveobuhvatno” .

Ljudski duh zadržati neku vrstu nejasnog sjećanja na ovo prethodno Biće, ovoga Obuhvatno vezano za prikrivenu stvarnost. Tada bi dolazilo do zagonetnih poziva biće, vrste slika koje evociraju stvari koje se osjećaju, oboje neizvesno i nije u potpunosti konceptualiziran, više “moguće”, u ovom smislu to, u koncepciji prikrivene stvarnosti, nisu isključeni od strane podatke koje imamo, dok u klasičnoj fizici, činilo se da jesu.

Naši napori da znanje nam daje svjetlucanje na stvarno samo po sebi, u fizici, in poezija, u misticizmu .

Ozbiljnost zar se čovek ne bi sastojao u tome da bude orijentisan, u duhu, prema biću, prema ultimativno, I to, bez sigurnosti da će ga dostići ? Ovo ultimativno. Misterija .

091

eros i soul

Pitanje : Kako mogu zamisliti drugu osobu kao pravog drugog, a da je ne učinite objektom moje potrebe? Kako da integrišem radikalno razmatranje drugog sa dubokom ljudskom čežnjom za iskustvom bivanja-sa ?

     Odgovori: konceptom koji integriše to dvoje, “Eros” i njegova posledica, tamo erotske veze.

tražiti da bude povezan sa svijetom, da ga to privlači i gura, biti radoznao, seek to pristup ljudima, na misli, kreacijama, su primjeri za erotski odnos prema svijetu, brižan odnos, prisutnosti i svijesti.

Eros nije namjeru posjedovanja, niti da asimiluju drugog. On cilja na neku vrstu “biti sa” ovo drugo kroz koje se transformišu individualne razlike na međusobno komplementarne dijelove koji zajedno čine cjelinu koja je više i nešto drugo osim zbira njegovih dijelova. cjelina, zauzvrat, transformisati uključene osobe.

O duši angažovan u svom suštinskom životu, TO JE erotsku dušu a ne odduša koja želi.

the želja nastoji da konzumira svijet, da transformišem ono što je drugo u ono što je moje.

Eros voli svijet i poštuje njenu lepotu. Želi spojiti ili spojiti ljepotu svojih objekata. On nemoj ih jesti.

poput želje, Eros počinje sanedostatak, ali ono što traži nije ovo ili ono zadovoljstvo. On tražitiupotpuniti dušu sama.

Niko ne može sam uspeti da upotpuni svoju dušu. Za to je potrebna volja da se prevaziđe vlastiti ego i da se uroni u situaciju koju dijeli s drugom osobom i šire sa svijetom..

090

EROS i duša





Pitanje : kako mogu zamisliti drugu osobu kao druge stvarne, a da to ne učinim predmetom svojih potreba? Kako da se integrišem radikalno razmatranje drugog sa dubokom ljudskom težnjom ka iskustvo bivanja sa ?

     Odgovori: po jedan koncept koji integriše to dvoje, “Eros” i njegova posledica, tamo erotske veze.

Tražite da budete povezani sa svijetom, biti privučen njega i gurnut od njega, biti radoznao, tražiti pristup ljudima, Ima misli, kreacijama, su primjeri erotskog odnosa prema svijetu, brižan odnos, prisutnosti i svijesti.

Eros ne namerava da poseduje, ni jedno ni drugo da asimiluju drugog. On cilja na neku vrstu “biti sa” ovaj drugi po u koje se individualne razlike pretvaraju u međusobno komplementarne koje zajedno čine cjelinu koja je više i nešto drugo od zbir njegovih delova. cjelina, zauzvrat, transformiše uključene ljude.

O duši koja se bavi svojim suštinskim životom, TO JE erotsku dušu a ne odduša koja želi.

the želja nastoji da konzumira svijet, da transformišem ono što je drugo u ono što je moje.

Eros voli svijet i poštuje njegovu ljepotu. On želi spojiti ili spojiti ljepotu svojih objekata. On ih ne jede.

poput želje, Eros počinje sanedostatak, ali ono što on traži nije nema takvog ili takvog zadovoljstva. On to tražiupotpuniti dušu sama.

     Niko ne može uspjeti sam da upotpuni svoju dušu. Zahtijeva volju da se prevaziđe nečiji ego i uronite u situaciju koju dijelite sa drugom osobom i više širom sveta.

090

Le chemin de la rose

 Ce parfum de rose
 cette gentillesse du regard
 cette bienveillance de la main tendue
 sont l'amour
 de cette porte ouverte
 où être en retrait sur le trop de soi
 où être de trop sur l'aller vers et voir
 faire le bilan
 dans le silence
 aller en profondeur et en paix
 vers son épanouissement hors les peurs
 hors la peur du manque
 hors la peur de la douleur
 hors la peur d'être agressé
 lâcher les protections
 faire le tour de notre être sourd et muet
 faire l'expérience de la mise à nu
 en tolérance
 dans la légèreté du mental assagi
 vers davantage de compassion
 dans la dessaisie de l'ego
 ne pas se perdre
 devant ces rencontres où la semence d'amour
 n'est que miroir et labyrinthe
 pour revenir en maîtrise de soi
 faire le voyage
 seul
 korak po korak
 sur le chemin d'ombre et de lumière
 en donnant le change sans donner de leçon
 en se sachant frère et sœur
 pour joyeux et léger
 repartir
 à soulever l'éternelle nouveauté
 de la transmission de la tradition
 cette trace
 cette audace
 cet au-delà des mots
 ce sourire sur l'avenir
 cette obligation de confiance .


 089 

Si douce la vie

 En pays cévenol
 de brumes et de forêts mêlées
 routes toutes en virage
 murettes de pierres sèches
 traces d'un soleil
 encalminé sous la frondaison
 d'automne en sa lumière
 faite de clins d’œil
 et fardée de brusques échancrures
 par le sourire grave des nuages
 d'hiver aux glisses traîtresses
 de neige ensevelissant le fossé
 d'un printemps aux décoctions de verts naissants
 d'été et sa brûlure
 saccageant d'un geste de la  faux
 le maquis pétillant de sécheresse
 sous le ferme assaut
 d'un vent rebelle
 que l'amour chafouin
 châtaignes sous la main
 et brusque retrait
 d'un regard soutenu
 accompagne d'un trait de plume
 notre montée vers le grandir de l'Être
 za zajedno
 enchanter d'un pâle râle
 les moutons et les chèvres
 museaux tendus
 vers l'orage approchant
 faisant de l'arc-en-ciel
 le grand mystère
 des choses dissoutes
 au-delà des serres et des corniches
 par l'appel guttural du berger
 verbe
 à ne pas distraire
 de la contemplation
 sur cette voie obligée
 pleine de lumignons improvisés
 où cheminer le cœur en paix
 vers notre naissance
 à tous semblable .


 088 

Četiri Toltečka sporazuma

Ce sont des recommandations à suivre pour vivre plus harmonieusement, être en accord avec le profond de soi-même et faire que les épreuves vécues soient des occasions de grandir en conscience dans un monde toujours plus complexe

Ils forment un code de conduite capable de rapidement transformer notre vie en une expérience de liberté, de bonheur et d’amour .

Ils proviennent des anciens Toltèques dont les sages enseignaient aux hommes et aux femmes ce que signifiaient vivre avec clarté et de façon exemplaire comme des guerriers pacifiques .

     Le premier accord toltèque est : “que votre parole soit impeccable

La parole nous permet d’exprimer notre pouvoir créateur. C’est par elle que nous manifestons les choses. La parole n’est pas simplement un son ou un symbole écrit. C’est une force. Elle représente notre capacité à communiquer, à penser, et donc à créer les évènements de notre vie. La parole est si puissante qu’un seul mot peut changer une vie ou la détruire .

Chaque être humain est un magicien. Par notre parole nous pouvons soit jeter un sort à quelqu’un, soit l’en libérer .

Le termeimpeccablesignifie, selon son étymologie, “sans péché”. Un péché est quelque chose que nous commettons contre nous-même. Le concept du péché est ici transformé, ce n’est plus une affaire de morale ou de religion, c’est une affaire de bon sens. Le péché commence avec le rejet de soi .

Portez une parole jugeante à l’encontre de quelqu’un peut avoir pouvoir de magie noire qu’on appelle la médisance, ou la propagation de rumeurs. La médisance est devenue la principale forme de communication de la société humaine. Une vieille expression populaire dit quela misère aime la compagnie”, et les gens qui la pratiquent et en souffrent ne veulent pas rester seuls. La propagation de rumeurs est l’équivalent d’un virus informatique .

Nous pouvons évaluer le degré d’impeccabilité de notre parole à l’aulne de l’amour que nous avons pour nous-même .

     Le second accord toltèque est que : “quoi qu’il arrive, n’en faites pas une affaire personnelle

Faire une affaire personnelle de ce qu’on dit de nous, c’est donner son accord à une remarque qui peut être désobligeante. Dès lors le poison s’infiltrera en nous et nous serons piégé. Et si nous nous faisons piéger, c’est que nous nous prenons au sérieux et faisons de tout une affaire personnelle. C’est que nous nous accordons de l’importance, ce qui est une grande manifestation d’égoïsme puisque nous partons alors du principe que tout ce qui nous arrive nous concerne. Nous ne sommes pas responsables de ce que les autres font .

Si quelqu’un donne son opinion, n’en faisons pas une affaire, parce que cette personne en vérité est confrontée à ses propres sentiments et croyances, pour ne trouver rien de mieux que de nous déverser sa propre affaire personnelle. Nous devenons une proie facile pour tous ces prédateurs, tous ceux qui pratiquent la magie noire par leur parole. Ils développent ce qu’en psychanalyse on appelle la projection. Discerner ce mécanisme psychique qui ne peut que nous nuire est nécessaire .

Si quelqu’un ne nous traite pas avec amour et respect, prenons comme un cadeau qu’il nous quitte un jour .

Ayons confiance en notre capacité à effectuer les bons choix. Nous ne sommes pas responsable des actions d’autrui ; seulement de nous-mêmes .

     Le troisième accord toltèque est : “ne faites pas de suppositions

Nous nous imaginons des tas de choses et faisons des suppositions à propos de tout. Ce qui est grave c’est que nous croyons ensuite qu’elles sont la vérité. La tristesse et le drame auxquels nous avons été confrontés dans notre vie proviennent de cette habitude de faire des suppositions, de prêter des intentions à autrui et de prendre les choses personnellement .

Il vaut toujours mieux poser des questions que de faire des suppositions, parce que celles-ci nous programment à souffrir .

Nous supposons que tout le monde voit la vie comme nous la voyons. Dans chaque relation on peut se laisser aller à supposer que les autres nous connaissant, savent ce que nous pensons sans avoir à formuler nos besoins, et qu’ils feront ce qu’il faut . Et s’ils ne le font pas nous sommes blessés !

Si les autres se transforment, ce n’est pas parce que nous en avons le pouvoir ; c’est plutôt parce qu’ils veulent évoluer .

On n’a pas à justifier l’amour ; l’amour est présent ou il ne l’est pas. L’amour véritable consiste à accepter les gens tels qu’ils sont sans essayer de les changer. En communiquant clairement, nos relations vont changer, tout autant avec notre partenaire qu’avec tout le monde .

On a tous des habitudes dont on est même pas conscient. Les amener à la conscience est donc le premier pas à franchir .

      Le quatrième accord toltèque est : “faites toujours de votre mieux

Tout est vivant, tout change constamment, par conséquent notre mieux sera parfois à un haut niveau et d’autres fois à un moins bon niveau .

Si nous faisons simplement de notre mieux, nous vivrons notre existence intensément. Nous serons productif et serons bon envers nous-même parce que nous donnerons à notre famille, à notre communauté, à toute chose .

Etre dans l’action c’est vivre pleinement. L’inaction est une manière de nier la vie. L’inaction, c’est rester assis devant la télévision chaque jour pendant des années, parce que nous avons peur d’être vivant et de prendre le risque d’exprimer ce que nous sommes .

Tout ce que nous savons et faisons couramment, nous l’avons appris par la répétition. Nous sommes maître dans l’art de marcher, de conduire, de parler, de chanter ou d’écrire parce que nous nous sommes exercés .

Dans notre quête de liberté personnelle et d’amour de soi, nous devons nous lever et agir. C’est ainsi que nous assumerons notre humanité. Honorons l’homme ou la femme que nous sommes. Respectons notre corps en l’appréciant, l’aimant, le nourrissant, le lavant, le soignant. Adonnons-nous à des activités qui font du bien à notre corps. C’est par cette voie que nous toucherons plus grand que nous et communierons avec le mystère .

Que chacun de nos actes devienne un rituel pour adorer ce qui nous dépasse et nous conduit .

L’observance des quatre accords toltèques nous permettra de devenir un guerrier capable de transcender la souffrance et de ne jamais y revenir. La même chose vaut pour le bonheur. La seule raison pour laquelle nous sommes heureux est parce que nous avons fait un choix. Le bonheur, tout comme la souffrance, est un choix .

087

Patnja





  Pridružite se savršeno na svoju patnju, a da mu se ne opire, to je omogućiti da nam to nije nepodnošljivo. Na dnu se kida slobodno prihvaćeni možemo pronaći mir i spokoj koji nadmašuje sve razumijevanje .

Odbijanje čega je uvijek predstavlja pokušaj laži, da više veruje sebi jači od istine .

Jedan od najveća patnja je suočiti se sa umirućima koji su nam blizu. Znamo da će drugi umrijeti. Znamo da je ova tranzicija normalna i prirodna .

imati like stav mirnog prihvatanja smrti drugog, ne naći skandalozan njegov odlazak, da mu pomognem da prođe ovaj odlomak, čini nas lakim, brižni i ljudski u vezi .

Trenutak ekstremne patnje proživljene u svesti je takođe mogućnost ponudio da prevaziđemo naš egocentrizam, za ono što nas zaslepljuje, na ovome montaža lažnih zaštita koja je u stvari samo gomila projekcija, trajne introjekcije i izbjegavanja .

Rad u svijesti dešifriranja, razumijevanje i lucidno eksperimentiranje ovih poremećaja, koji manje-više ublažavaju patnju, može dovesti do brisanja identifikacije sa egom, i stoga predstavljaju iscjeljenje manje ili više haluciniranog stanja .

Ovo dalje patnja, ne poričući relativne istine čiji su izvori strah, poziva nas da razmotrimo apsolutnu istinu, da ne budeš ovaj ego ograničeno ali da bude “beskonačno” .

Moguće je da plašimo se onoga što nas privlači i čime nas na neki način fascinira drugog, i čemu se opiremo. Zarobljeni smo ovom beskonačnošću koja je u nama, ovom beskonačnošću koja jesmo, ovu veličinu, ovu neizmernost, ovu nezavisnost, ovu slobodu .

 The patnja suočena u lice i uzdignuta u status obaveze savesti jeste čemu smo pozvani da se pridružimo, približavanjem beskonačnosti u odnos, izrazito ljudski rad susreta sa svojim beskonačno.

086

Put

Le voyage initiatique vers samorast ne peut s’effectuer que
par l’expérimentation vigilante et tenace de soi en contact avec les épreuves
de la vie de tous les jours, na našem putovanju svesti, vers davantage
d’ouverture à notre
” biti u svijetu. “

Ce chemin est fait d’allers et retours, d’évolutions et d’involutions où l’entropie le dispute à la néguentropie sur la scène du grand théâtre de la vie, de celui de l’homme debout en marche vers son accomplissement.

Dans cette aventure, la claire vision et la conscience des nécessaires morts et
renaissances au contact des épreuves que nous rencontrons tissent notre posture de sagesse ; držanje napravljeno u isto vrijeme iz ploda naših akumuliranih iskustava, que du vide et de l’impermanente par le lâcher prise que nous devons avoir devant avoir par ces expériences.

život je pred nama, opada u svesti, sans peur et sans reproche dans la pureté du jour à venir, toujours surprenante et joyeuse.

Ce travail d’éveil à ce qui est, izvode u fazama, napravljen od napredovanja i padova, entraîne notre état de non conscience vers une existentialité agie de notre être au monde.

I u ovoj egzistencijalnosti, dans l’esclavage intérieur de l’homme soumis, introjekcijama i modeliranjem, au mode consumériste ambiant, nous abandonnons trop rapidement notre libre-arbitre pour succomber aux chants des sirènes de notre environnement.

Dans ce combat que nous menons contre nos ombres, tentons de réduire nos prétentions et faux espoirs de chosification de l’homme, pour nous inscrire dans la quête de la dimension ontologique de biti muškarac, afin de ne pas rester au stade de “pojedinca”, ali postati ” osoba. “

085