Osnovni osjećaj sa osjetljivošću u središtu.
Senzibilitet ; šta nas tera da vibriramo duboko u nama u odnosu na ono što se kreće izvan nas i takođe u nama. Od mene do drugog i od mene do mene. To je ono što nas upozorava, mi zbir bića, što pobuđuje našu radoznalost i daje nam energiju da uđemo kontakt sa našom okolinom, sa drugom. Ona je lovčev pratilac da jesmo i to nas čini da bolje razaznajemo plijen, objekat našeg interes, između čeljusti neizvjesnosti i rasta.
Ljubav.saosećajnu ljubav, ovaj veo bačen preko ponora naše nedovršenosti. nepotpunost, ovaj stav da se ne vidi ili ne ne želimo vidjeti haos i vrtoglavicu pred nepoznatim gdje pokušavamo da se krene da ne bude sam, kako bi se osjećao uprkos svemu koegzistiraju u svetu bez obeležja. Ponekad to može biti religiozna ljubav razmišljati bez glume. To može biti predana ljubav na jedan način veći od sebe. To može biti i altruistički stav koji žali koje da se može opstati davanjem bližnjemu.
Ljubav nema suprotnosti.ljubav nije strast zaljubljen SZO, ona, ima svoju obrnutu stranu u mržnji i gorčini. ljubav strast može postati vezanost i pokvariti slobodan odnos bića suočiti se. To također može biti povezano s našim impulsima i našom željom za posjedovanjem. konzumeristički. On je nada kojoj se treba nadati ! On je naš razbojnik mogućnosti da budemo veliki i lepi za biće na putu kakav jesmo. By the, abdiciramo ispred nižih od nas. I to je kako, također brzo, postajemo humus za buduće generacije a da ga nemamo dovoljno iskoristimo naše talente. Na nama je da budemo jaki i odgovoran za prenošenje štafete u dobrim uslovima našim potomcima.
Prava ljubav nema suprotno. To je osjećaj radikalnog i stabilnog jedinstva. On nas poziva usamljenost, onaj od ovih beskonačnih prostora u kojima vrijeme više ne postoji. On nas poziva na univerzalno oslanjanje, na ono što povezuje sve stvari svemir na dinamičan način u vječnoj igri sačinjenoj od razvoja i omotača sopstvene energije, velikog libida, njegove ekspanzije iz neizrecivog.
Ljubav je trajna konstrukcija. Ljubav je trajno uništenje. Postoji lična jedinstvenost unutar onoga što se kreće i ne gubi se u konjunkturama oblika i figura koje čine supstrat naše egzistencijalnosti, neophodan korak za postavljanje naše identitet koji omogućava čitljivost svake obaveze.
Ljubav ne poznaje strah, želja, sebičnost, ljubomora i mržnja. On se ne vezuje za sebe već razume i osetiti sve. Ljubav ide naprijed. Hoda po lešu iluzija. On je amoralan i remeti pristojnost… ko voli može čak i da lovi trgovci hrama !
Nije samo ljubav …, ljubav prema …, ljubav sa … Postoji ljubav bez ” a ” privatni. Ostaje zatim odbiti ” smrt ” rizikujući šta se dešava, krivina put. L’ ” ljubav ” je nevidljiv samoglasnik u velikom govoru na biti. To je tajanstvena sintaktička artikulacija zbog koje krv krvari. srce pesnika. To je improvizovana predizborna stranka, ali ipak neometano ponovo izdat !
Ljubav se ne smrzava, on je intuitivan i orijentacija na bilo koje kolektivno postignuće. Povećava složenost a da nas to ne opterećuje. On je majka svih dostignuća. On je čist vazduh. Pije se i jede na izvoru, bez čekanja, a njegov dah je lagana kao krijesnica pod plamenom vječnog rođendanskog rituala gde bi nas sve očekivali. Ljubav je društvena veza. ljubav je mlada …
Rastuća ljubav.
083