Tvoje ruke obojene snijegom   
 kod lila closerie   
 sagradio dimnjak u kovačnicama   
 bez plača bez brige.      
  
 Osmeh je ostao preko ramena   
 bez trljanja   
 Cucugnanov magarac   
 i duše roditelja.      
  
 Za uvijanje uma   
 slojevi prošlih godina   
 on je atom sadašnjosti   
 zarobljen u luđačkoj košulji.      
       
 Se dandinent   
 ispod somota škriljevca   
 prizma kičmenih akorda   
 delikatne pohvale.      
  
 Ujutro u junu   
 pametan sa slatkim poljupcima   
 sa tobom bez straha   
 ispod kalune   
 zlatna buba    
 sjajna od prošlih noći   
 skliznuo u nežnost   
 na tvom pristaništu netaknutih niti.      
  
  
 816