
U jesenjem svetlu
Odvojiću ti usne
~ spašavanje škrga
Au soir de notre rencontre
301

U jesenjem svetlu
Odvojiću ti usne
~ spašavanje škrga
Au soir de notre rencontre
301

Entre mes doigts gris
pojavi se novi dan
~ ponuđena kap vode
od jedne misli do druge
zakone senke
300

U čaši zore
cvijet zidova i mačka polja
~ žaba na čekanju
298

Skriven snijegom
okruglo ogledalo ispred mene
- Već sam došao kod tebe
299

Ukrašena čipkom
sveća na stomaku
~ krila pogleda
297

On napreduje
slab uplašen kreten
~ siva kiša miševa.
296

Zapaljena svijeća kroz prozor noću ~ juste sfumato Ne pas avoir peur iz senke reči 295

Suze u kući
tuga okreće ključ
vrata škripe
zidovi podnose vlagu
njene prelepe jasne oči trepere .
I jos
ni traga pepelu
život je još vruć
među oblacima
da mesec obavija .
Krzno pokriva strah
njenih golih grudi
hrani svoju dušu
plašljive vatre govora
postati let slepog miša .
uzeti odmor
suprotno od dana
kada deca spavaju
kada se dižu hladni uzdasi
poput magle na dnu doline .
Tvrd kao kamen
nevoljenog pobožnog cvijeta
je postala neugašena svijeća ,
smežurani list papira
pod gusjim korakom porasta žuči .
Dvostrukoj poruci sna
naše ruke grle nežnost
u vreme ugašenog požara
šetnja je užurbana
pod zvezdanom šifonadom .
U višku snage
slijedi tromost
iz pećine duhova
mračno predosećanje
postaje mrtvi list .
ni forme ni visage
u ovoj setvi
preobraćena žena i muškarac
proći od trema do trijema
potpišite stranicu nacrta .
Gurni vrata
uvući veliku mrežu prevare
pod smehom tmurnog sna
preći Sjeverni most
strah da će nas plima odneti .
Mi mudri lutalice
težine zrelog voća
na zvonjavoj kaldrmi
centi nam suvenire
bez razumevanja , blagovremeno .
Kvadratni sjaj
ugasi svijeću posljednjeg dana
cveće i suze hvataju trenutak
more juri
Ja ostajem .
294

Riječi kojima se moja majka smije slatko poljsko cveće zgrabio gvozdenom pesnicom bez straha i koprive čoveku pokrivaju horizont relikvije ukopan lopaticom dans le béton des souffles courts. Objekti se rastvaraju sprave se gomilaju na plaži zastava leprša svoju sramotu kapsula iskoči u predvorju umirućeg pas prethodi čoveku čovek prethodi duši dan blijedi un visage jaillit kao razglednica pastirska torba puna luka i dostojanstva pour exposer en bord de rivière svježa potočarka uz malo muzike bez predznaka mais tout en surplomb le trou noir du passé. 293

A la pliure exactement
entre l'ancien et le nouveau monde.
Que des gens se transforment par eux-mêmes
dans la connaissance de soi,
le combat intérieur,
le vécu personnel.
Que des guides s'engagent à fond,
qu'ils maintiennent la tradition dans leurs
combats du moment,
que des êtres, des leaders, des maîtres
fécondent
nos traces futures,
qu'ils promeuvent par l'humilité, la patience
i
la confiance nos idéaux de demain.
Qu'adviennent les guérisseurs
capables de décloisonner nos strates
constitutives,
d'expurger notre être des héritages qui nous alourdissent,
de renforcer le soubassement corporel
pour du psychologique aux dimensions
spirituelles
rejoindre nos couches somatiques profondes.
Qu'adviennent les intercesseurs
les simples
les appelés qui appellent
ceux qui ne prouvent pas mais témoignent
ceux qui reconnaissent et cultivent notre
ignorance
les alchimistes souverains qui n'abandonnent
pas leur œuvre.
Que la nouveauté nécessaire devienne vent
uspravno
le souffle et la lumière portant la personne
humaine
sur le chemin du grandir de soi
sur le chemin du cœur
là où tout commence.
292