Es-tu là mon âme ?

 
Jesi li tu
glisando bez izbjegavanja
da me nosi na blagom talasu
mjesečev intervju u salonu
kora otkinuta sa hrasta pluta
provlačeći se kroz sporu gomilu
zaslepljeni putnik
mirisni mirisi.

Moja duša
samo
nasumično na izletu
video da je odveden
u poplavi migranata
oh dušo moja
drugost je drugi identitet
od drugog prema sebi
sam izvor solidarnosti.

339

ispod oluka hrama

   Sous la gouttière du temple  
y'a la romance
la saga du temps qui passe
le cortège des semelles de bois
le frisson des roseaux
le gond d'une porte
que l'on ouvre
et qui grince
demain ou après-demain
de rien en rien
les bras ballants
yeux levés
à l'horizontale
festons des nuages
hors limite du ciel
en syncope légère
sur le pavé d'argile
à griffer d'ongles écaillés
le passage des fourmis
en rivière d'être
vers le sans arbre
du sable ridulé.


336

mojih godina sedi uz drvo

   Mon âge         
assis contre l'arbre
regarde
boule de suif éteinte
u noć
un cataplasme en brise-glace
de retour de mission
de père et mère le descendant
au risque de connaître
flamme terminale
mes annales dispersées
un soir de grand vent
la carrière ouverte
i
dernier charroi
de mèche
avec le raisonneur apocalyptique
notre bâtisseur
notre fossoyeur
notre inventeur.


337

popust plima

   Discount plima   
retrocedirana plima
odbrojavanje plima
deponovana plima
plima oporavka
hoću li vidjeti posljednju štucanje
klizite dole
padini gorse
pričekaj
ribnjak sphagnum
moja prepiska
u dobroj ekipi
jureći dalje
ne čekajući da umrem
ebbing crying
pod merkantilnim krovom
porodične veze.


338

podzemni pisaći sto

   Noir de noir     
en l'écritoire souterraine
de corolle en corolle
tendre la corde
između psa i vuka.

Capter la prosodie
du glatissement des vautours
vertigineux voiliers
éboueurs de vestiges
sans soupçon
sans contre-façon
accablant de tristesse.

Surgissement des mains tendues
jaillies
blanches
de la paroi anthracite
aux reflets de lune
en retrait des lumières de la ville
au son du buccin
sentinelle drapée du manteau de cuir
que revêt le vacher
le fouet dressé,
viatique devant l'autel
où surprendre la faille avouée.

Le Grand Bédé se dresse
le chapeau de clown vissé
sur son front Frankenstein,
gorille à la quenouille
taguant sur tablette d'argile
les blessures de sa pensée,
traces cunéiformes
gravées sur le pas de porte
kap po kap
d'un ciel pleurant de se savoir aimé.


335

Au soleil vert de notre enfance

 Na zelenom suncu 
našeg detinjstva.

tekuća voda
od bunara do bare.

dva novaka
jedan mužjak jedna ženka.

slatki miris
prolećni mirisi.

Od vrha do dna
prikazana je figura.

Kraj pljeska
grize prašinu.

Vezani za barijere
epilog duge.

Loj u grlu
klizanje užeta.

Ivica želje
mrežu za slijetanje u ruci.

Sve prolazi
sve odražava prisustvo.

Ispred ogledala
veselo lice.

Nastavite sa onog što je teško
na ono što je nežno.

biti zaljubljen
sa samim sobom.

Nema teorije
samo intenzitet iznutra.

Grace
primamo ga.

Maman
prestani mi govoriti da to ne radim.

Prenos
štafetna trka.

Svaka duša je bogata
pažnju na druge.

puna leptira
ovi bestežinski glasnici.

Između metle i draka
zidovi se otvaraju.

Vrti vjetar
izbegavanje ćorsokaka.

Prije prave tišine
sweet romp.

Slušaj
vazduh za disanje.


334

tako lijepo u hladu

   Tako lijepo u hladu   
i sašiven u duhu
- šepurila se ona
slamnati šešir
prema matričnim pogledima.

nastao
između mačaka između pasa
kratka iznenađenja
ne trepnuvši kapkom
cigareta u apostrofu.

Grumbled above
na sudu zgražanja
pećinske freske
njegove pozajmljene odeće
uhvaćen u zracima
od bicikla
bez štake
sa zvonicom
i drvenim branicima
da stoji uspravno.

Ona je cik-cak
od platana do platana
žablji jarak
pucajući u svoje gorke mehuriće
dok lutaš.

Bez ceremonije
čipka na vjetru
razderala je jutarnju maglu
ruke na traci za upravljač
tračak mimoze na nosu.

Tako lijepo u hladu
i sašiven u duhu
- šepurila se ona
slamnati šešir
prema matričnim pogledima.


333

korak po korak od putovanja do putovanja

 Pas à pas,   
de voyage en voyage,
au cercle d'un cirque
que le sable encense
la rumeur soulève les rideaux du spectacle.

Entrée colorée,
barnum bruyant,
poussière soulevée
du cortège animal,
des passions de l'âme
élevées aux pinacles des temples
à démanteler,
à mettre à la raison
et métamorphoser.

De sang et de couleurs,
les cris furieux des Érinyes
ont détruit les paysages de l'enfance,
les lèvres d'argile des sources
ont fait place
aux buses de ciment,
la pierre des protections a été arrachée,
les haies ont été abattues,
ispunjeni rovovi,
le renard argenté
ne retrouvera plus le centre,
un vent mauvais rabat les grumeaux de terre
vers les terrasses de pierres sèches,
un vieux frêne murmure ses dernières dispositions.
La nuit roucoule,
soul golubovi
previse
kršenja ljudskog stanja,
populističke laži
zameniti pesmu pesnika,
tragovi ratnih motora
prati gvozdene cipele dlakavih,
nebo se tamni,
čak i drveće koje je izvajao zapadni vjetar
legao u oluju.

Vazduh je gadan,
na zidu plača
životni papiri
zgužvan i usiljen
na spojevima kamenja
prekrivena lišajevima
postati zadihano meso
nasumičnog tzimtzuma.

mršavih ruku,
iz džepova da odgovara
ogrebati zaborav,
kolutajući očima
isjeci vrijednosti duha,
pavlaka
šminka za klovnov osmeh
naša posljednja lutanja.

Bes obuzima
po noći,
u tišini,
učinio ružnim dodavanjem oružja
borbe i mržnje,
mrlja podizanjem
nove žetve,
postati voljni saučesnik
loše renesanse.

Tu je i službeno bilje
nego one prolećne,
kolegijalno bilje
ljubavnog poljupca
rasuti
u potrazi za velikim preokretom,
komad hljeba
na dnu torbe,
voda u ciborijumu alteriteta.

Podići ćemo Zvuk rikošeta,
kamenčići bačeni na rijeku,
dostupna tražiocima azila,
izlazi iz našeg izgnanstva.


332

korak po korak od putovanja do putovanja – 1

   Pas à pas,   
 de voyage en voyage,   
 au cercle d'un cirque   
 que le sable isole    
 la rumeur soulève les rideaux du spectacle. 
    
 Entrée colorée,   
 barnum bruyant,   
 poussière soulevée   
 du cortège animal,   
 des passions de l'âme   
 élevées aux pinacles des temples   
 à démanteler,   
 à mettre à la raison   
 et métamorphoser.     

 De sang et de couleurs,   
 les cris furieux des Érinyes   
 ont détruit les paysages de l'enfance,   
 les lèvres d'argile des sources    
 ont fait place   
 aux buses de ciment,   
 la pierre des protections a été arrachée,   
 les haies ont été abattues,   
 ispunjeni rovovi,   
 le renard argenté   
 ne retrouvera plus le centre,   
 un vent mauvais rabat les grumeaux de terre   
 vers les terrasses de pierres sèches,   
 un vieux frêne murmure ses dernières dispositions.     

 La nuit roucoule,   
 soul golubovi   
 previse   
 kršenja ljudskog stanja,   
 populističke laži   
 zameniti pesmu pesnika,   
 tragovi ratnih motora   
 prati gvozdene cipele dlakavih,   
 nebo se tamni,   
 čak i drveće koje je izvajao zapadni vjetar   
 legao u oluju.    
 
 Vazduh je gadan,   
 na zidu plača   
 životni papiri   
 zgužvan i usiljen   
 na spojevima kamenja   
 prekrivena lišajevima   
 postati zadihano meso   
 nasumičnog tzimtzuma. 
     
 mršavih ruku,   
 iz džepova da odgovara   
 ogrebati zaborav,   
 kolutajući očima   
 isjeci vrijednosti duha,   
 pavlaka   
 šminka za klovnov osmeh 
 naša posljednja lutanja.   
  
 Bes obuzima   
 po noći,   
 u tišini,   
 učinio ružnim dodavanjem oružja   
 borbe i mržnje,   
 mrlja podizanjem   
 nove žetve,      
 postati voljni saučesnik   
 loše renesanse.  
    
 Tu je i službeno bilje   
 nego one prolećne,   
 kolegijalno bilje    
 ljubavnog poljupca    
 rasuti    
 u potrazi za velikim preokretom,   
 komad hljeba   
 na dnu torbe,  
 voda u ciborijumu alteriteta.  
   
 Podići ćemo Zvuk rikošeta,    
 kamenčići bačeni na rijeku,   
 dostupna tražiocima azila,   
 izlazi iz našeg izgnanstva.  

   
332

uspomena na četiri cvijeta

   pamćenje kod apneje   
četiri cvijeta na prozorskoj dasci
djevojčica na sve četiri
plutaju
razbijenog sunca
od mog brata, moj prijatelj, moj sin, moj prijatelj
saradnici
u zoru rascvjetalo drvo badema
kada nokat
precrtajte oštrom linijom
prolazak ljeta
buđenje karaule
na ravnici uređenoj
mudri frontispis
preko šume
prateće oko
bez sletanja
misli
idi gore zauzvrat
ovaj toranj katedrale
pucanje baštinske pletene korpe
opseg
na listu porekla
u procesu postojanja
viseće galoše
na krajevima mršavih nogu
kako ideš
zlatna prašina
ruke brisanje
žezlo zahteva
pobjegli tekstovi
puknuće kože
sumnja na sećanja
bez gladovanja
u ovoj mračnoj zemlji
gde žene, muškarci i djeca nakon sačme
tamjan svojom jasnoćom
pregršt uvelog cveća
raščupane kose
do sarkazma kaciga sa šiljcima
lomljenje potkoljenica izbijeljenih tijela
u cirkusu hitne evakuacije
kolica i snopovi koji odgovaraju
moja mala cura
Ja ću zapaliti vatru
još jednom
ispričati ti priču za laku noć
srebrni list
postavljeno na prozorsku dasku
plutati
na moru uspomena
ritual udvaranja
bijeli otvor blende
vrata ljubavi
gurnuti nježnim pokretom
daleko od obale
senka kolosalnog brijesta.


331

La présence à ce qui s'advient