Moja mala moja slatkica
reci šta mi se dešava
u ovom životu
gdje gura izgubljena dječja kolica
Nazreo sam težinu koja me okruživala.      
 
Sa svakim trzajem
vibracija je bila jača
tako da je dvojnik koji sam ja
odbaciti kalupe uma
graniči sa nepoznatim zemljama.      
 
U visokoj jesenjoj travi
prije hladnog vremena će smrznuti šipak
moji koraci zgužvali su preriju ljubavi
gdje završiti ovu otvorenu potragu za nesavršenostima
a da lišće jasena ne podrhtava.      
 
Zvona su zvonila
koraci su požurili ispod trema
ovo mjesto očekivanih iskušenja
gdje se odučiti od rutine zla
i prodreti u ravnu zonu dubokog bića.      
 
Brda će biti zasjenjena zrelom zelenilom
nebo će biti ružičasto
u večeri sudbine naša tijela će se zateturati
opažanjem na orijentacijskom stolu
primorske kolibe našeg djetinjstva.     
 
Staviću svoj prtljag
i zapali veliku vatru
moje nečistoće, laži i sebičnosti
tako da novi embrion
tepih na rubu drveta
inicijali odlazak pjesnika
zatim se uzdiže na putu samorastanja
bos i ćutljiv
kao u pesmi
gde izaći sa horizonta
vodi ka spajanju srca.
 
Moja mala moja slatkica
vidiš
čeka nas veliki zadatak
u radosti svakog trenutka
u kontemplaciji o budućem svetu.
 
 
 
887