Most svjetla

 

 Most svjetla 
 na kraju kraja    
 na rubu 
 na vrhu šljive  
 neka se pojavi veliki čovjek    
 u crnoj rukavici    
 debelo lice sa visokim jagodicama    
 odraz    
 mačka silazi niz drvene stepenice    
 do uspona lutajućih brodova    
 izvan neaktivnih kanala    
 bilo je mesta    
 ispod tavana za sivog vuka    
 nazad iz šume    
 krhka i drhtava    
 uporne fine kiše    
 dok je na stolu plavuša    
 da povrće isečete na male kvadrate    
 a da nož ne udari u dasku    
 bili smo bačene senke    
 na zidovima pećine    
 spreman
 da skoči u reku    
 smiren    
 da se setim razbacanog cveća    
 i lebdeći    
 njene velike zelene oči    
 njegovo predenje    
 navodeći pristupne formule    
 ispod plave krošnje    
 u samo afektaciji obreda    
 pet prstiju oslonjenih na ogradu    
 razmatrati    
 friz uz kej    
 avgustovski hod    
 bosih nogu na glini    
 prateći karavan-saraj    
 spreman za prelazak    
 gradske kapije    
 a da se dete ne pojavi    
 dok je sunce prelazilo preko oblaka    
 daleko do planina    
 blagovremeno    
 gorak kamen i zrelo voće    
 nego snaga konja    
 natjerao ih da se podignu ispred pasa     
 prisjećajući se drugih odlazaka    
 ignorisani pesak se dizao    
 na tragu predznaka    
 da prati let supova    
 iznad bašte    
 uske sandale sa remenima    
 u lokvama pojilice    
 nego treperavi plamen fenjera    
 plešu ruku pod ruku    
 irisait     
 a da se buba koja je pala na leđa nije pomerila    
 i samo grleni zvuci    
 uplašio ptice    
 jedva budan u hladnoći ove zore    
 gde se horizont zatvorio maglom    
 preostalo da zamisli divlje horde    
 došao iza pustinje    
 i uništavaju sve što im se nađe na putu    
 do prevrtanja tezgi    
 nego radosne oči bucmastih lica    
 zamišljao   
 bez čoveka u kožnoj kecelji    
 od centra arene    
 ne bacajte petlove jedan na drugog    
 natečeni od glasova žestoke rustičnosti    
 koji u areni punoj perja i prašine    
 nosio nekoliko kapi krvi    
 kaplje tu i tamo    
 pod bubnjevima    
 koja je jako rasla    
 na granicama kuća    
 nabubriti    
 traženje bez žurbe     
 prava nota    
 da se pridruže u izlijeganju    
 jeza tog trenutka    
 izlizani poklopac    
 za poslednji san    
 da će doći dan okupljanja    
 prije nego vatra zahvati    
 dnevnik za dnevnikom    
 i da je brak pristao    
 na kraju ugovora    
 sa ogoljenim oblicima    
 ne nudi buku velikih organa    
 ispod vibrirajućih svodova    
  u dubine svemira    
 orkestrirani plamen    
 bez vidljivog pokrova    
 sa pomešanim suzama    
 u cirkuskom krugu kredom     
 gdje su se okupili radi prinošenja    
 pretvaraju sol u rosu    
 istorijat sušenja    
 komplet staraca     
 jednom godišnje u Saint Jean    
 na zajedničkoj livadi    
 bez košulje    
 ronjenje iz ponora    
 pod sprdnjom lazzija    
 kreštava melodija skakavaca    
 destilirano korak po korak      
 na usponu na Pont des Graces    
 luk za arh    
 kada se svetla zaljube u snove    
 trpeći pocepane molitvene transparente    
 i lepršaju na vjetru unisona     
 da probudi ljude    
 pred zoru.        
  
  
  ( detalj skulpture Martine Cuenat )
 693 

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci o vašim komentarima.