Hodam, dakle jesam    
 i ne treba mi mnogo    
 neka zvono zvoni    
 povlačenje naših trupa.        
  
 Bili su to hrabri naši vojnici    
 kad sama senka njihovih stenje    
 zalepršala pred noć duše    
 pogodna sestra ognjenog oblaka.        
  
 Trava nakon katastrofe    
 bila je masna i teksturirana    
 baš kao damast    
 pocrvene od ženske krvi.        
  
 Jedan korak pa drugi    
 telo je počelo da se trese    
 ispred poljupca sunca    
 izmučen zgužvanim oblacima.        
  
 U žitu polja    
 sa pijanim leptirom    
 Sastavljam snop vatre    
 za povratak živih.        
  
  
 735