Kategorija Archives: Godina 2017

les antennes du frère en terre

   De ses lèvres elle hantait la mastication des   intentions,   
Un souffle vint,
De superficielles, ses dents reflétèrent,
à l'entrée du temple, le péristyle des âmes blanches.

Filèrent les sans noms de la haine,
recroquevillés sous les antennes du frère en terre.
možemo li, passagers de l'oubli, racler nos derniers os, au rythme des mirlitons de l'enfance.

Le Grand Jeu raffermît notre passé,
rassemblant les fresques de nos errances,
passage obligé,
où planter l'organe éruptif,
hors la périphérie de nos illusions.

En creux de nuit
la lune ourla la montagne,
face sombre sous le réceptacle de nos attentes,
et tout fût retourné.


358

U hladu tokom toplotnog talasa

   U senku, u toplotnom talasu
otvoren za uzbudljive misli
otvorite groznicu novosti
otvori se zvonima stada
otvoriti za nedjeljni obrok
otvorite porodičnu fotografiju
otvori škripuću kapiju
otvoren za mačje mjaukanje.

U senku
u toplotnom talasu,
znaju kako sazreti a da ne uvenu
znati kako primiti riječ koja dolazi
znajući kako dati glas onome ko je tamo
znati ispuniti oči svjetlom
znati kako se nasmiješiti onome ko se smije
znati skoro da se nasmiješi onome ko se ne smije
znati zadržati dragocjeno protiv svog srca
sastanka.

U senku,
u toplotnom talasu,
ispunite dobrohotnošću četkanje živih
ispunite umor trenutka siestom
ispunite pažnjom dolazak djeteta
ispuni buru sukoba medom
namjerno ispuniti vrata koja se otvaraju
slatko ispuni grimiz preuzimanja rizika
ispunite nelagodu laganim povjetarcem.

U senku u toplotnom talasu,
hvala prijateljstvu čašu za vodu
hvala što ste čuli
hvala jabuci koja škripi pod zubom
da se zahvalim što sam se svakodnevno morao penjati
hvala ranom jutru koje nas izvlači iz mraka
hvala pesma poljskih insekata
hvala vremenu koje prolazi.

U senku
u toplotnom talasu,
dovesti dijete do pisanja njegove budućnosti
dovesti majku na vlastitu budnost
dovedi oca na pramac broda
dovesti starca do mirisa pokošenog sijena
neka se nebo otvori između zida i lišća
donijeti praznični ugođaj tvrdom kamenu
unesite život u zajedništvo.


356

moja naborana ruka

   Vituperating Splint   
tvog glasa
zvezda naših ljubavi
plakati od radosti
uzbrdo
blag nagib
našeg bekstva.

Uplašen
sa toliko nežnosti
vojnik je okrenuo pištolj
ispod drhtave breze
od jeseni
preuzimanje lopte
a da mesec ne izađe.

Prošetaj
hoda po ivici litice
zadovoljiti malo
zatvori oci
sprej tako nizak
na horizontu
vrhunskog osećaja.

Pozovi beadla
reci mu da umirem
između zvončića i borovnica
pod zvezdanim krošnjama
sa vrhunskim svodom
da bi oluja osvježila
svog zveckajućeg vagona.


355

Et puis le sens en déliquescence

 Bosonog   
 na Mauru   
 dobro drži u ruci   
 muzeta na ramenu   
 šešir koji pokriva uši   
 iza krava   
 idi u kabinu   
 pas na stazi   
 radi šta je hteo   
 od krtičnjaka do krtičnjaka   
 zatim podižući svoju zemljanu njušku   
 upitne oči   
 ka beskrajnom čekanju. 
       
 Sa obrnutim čelom   
 oporaviti se od Orionovog odlaska   
 na radosti dana   
 udišite jutarnji vazduh   
 idi pomiriši pigmentiranu travu rose   
 pohraniti dva ili tri predmeta   
 poprskati lice vodom     
 dobrodošla misao.  
 
 A onda značenje   
 do delirijuma značenja   
 u padu   
 da kažem nešto   
 vrijedi   
 ko se upoznaje   
 značenje u pretpostavljenom pravcu   
 smisao iz senzacije   
 suštinskog značenja   
 izgovor i želja.   
   
 Za vazdušni mehur   
 eksplodirala na otvorenom   
 snimi dugu   
 na bijelom ekranu mračne sobe   
 iz misterije   
 da pobliže procijeni tačnost zvuka   
 na svetom oltaru   
 prigušeni šapat   
 ući kroz ceremonijalna vrata.  
 
 Odjeven u bijelo   
 na zraku svetlosti koji se pojavio   
 budi korak   
 na bazaltnoj ploči   
 korak bez žurbe   
 nego uzdizanje pesme   
 transport do raskrsnice oblaka.   

 Joie,   
 osetio u srcu,   
 kontakt sa stvarnošću.   

   
354

Tu me viens ô lune inassouvie

 ti dođi meni    
tard le soir
ô lune inassouvie
seoska žena
dijete korova
poznati starac
dans le miroir
sous la luciole des souvenirs.

pogledaj gore
proche de la torche
u hramu očekivanja.

Sois Sainte Femme
arc-en-ciel des désirs.

Sois l'enfant
sjedi na rubu bunara.

Sois le vieillard oublieux
na uzaludne misli.

Sois la mèche
koji pali vatru sebe.

Sois l'oreiller aux mille grains de riz
dočekujući ono što dolazi
u mudroj radosti
une pincée de sel
sur les lèvres
ruke ispružene u zagrljaju
trepereće svetlo
du jour à venir.

Sois lune éternelle.


353

Sorte de lanterne aux joues roses

 vrsta fenjera   
rumenih obraza
Sourire étoilé
éclaire les entrailles
čipkasto lice
poprskano mlijekom
nežnost uz rame
mačka ti se omota oko vrata.

bezlisnog drveta
le rouge ronge les lèvres
mala suva jezgra
koje pogled zaokuplja
raspuštenu kosu
sa zrelim stomakom
crvenokosi svrab
da se nosi pred oltarom
glas dobrih devojaka
previse
neprozirna stakla
sa zagrljajem
klekni na pijesak
lice dole
plakati da budem kamen
zvjezdani kolac u nebesima
d'une gymnopédie.


352

Moja kćerka, moja mala

 Moja kćerka   
 moja mala   
 moje vječno dijete   
 Karmin nazad   
 moje dete od borovnice   
 koju sam iščupao iz utrobe njegove majke.   

 Onda je došao brat.   

 I napustio sam zamak 
 po želji drugog čoveka   
 zadržavajući samo raštrkane udove  
 čije sam telo rekonstruisao      
 Pali Oziris   
 nekoliko vikenda 
 izvini što ne znam   
 održavajte toplinu u kaminu   
 u mojim beskorisnim rukama     
 fina prašina    
 koje vetar nosi   
 u dugi hodnik kajanja.  
 
 Tada su se bronzana vrata otvorila   
 neki krvavi tragovi na hladnim zidovima   
 Ja sam napredovao    
 percepcija   
 trepereća svetla na drugoj strani    
 iza visokih šuma   
 mojih nerazumnih strasti.  
 
 Voz je ušao u slobodnu zonu   
 kočnice su zacvilile       
 mlaznice pare
 zamaglio prozore sa kapcima.   

 Nastupila je tišina   
 vrane su graktale     
 glasovi su vrištali.  
 
 Prošla je linija razgraničenja   
 Znao sam da ništa neće biti kao prije.   

 Neke iskrivljene namere   
 nije mogao odgovoriti na vaše zahtjeve    
 kući   
 djetinjasti rukopis na ružičastom papiru   
 van vidika   
 duž planinskog puta   
 dijeleći moje neprospavane noći   
 zvijezde i mjesec u ponudi   
 pas zalijepljen za repove   
 bez osvrtanja   
 Otišao sam.    
  
 Prekrštena trobojna vrpca   
 race over   
 u lavirintu lutanja   
 Morao sam da pronađem majku zemlju   
 miješa atome spremne za recikliranje.   

 Ja ću ustati   
 vazduh će biti hladan   
 srce će krvariti   
 koraci će biti užurbani   
 da pronađem saputnika u nastajanju   
 memorijalni poziv na red   
 moj prijatelj duplo   
 predajući mi krunu cveća      
 moja devojka u mandorli   
 moja mala   
 moje vječno dijete
 moja bluenette   
 koje sam sakupio iz utrobe njene majke   
 dan radosti.   


 351

na sirene

   Na sirene   
kamenčići bačeni na mjedene kapije
planina zamrzava riječ.

Jednako udaljena od brana
mjeriti potisak i veličinu udara
a da senka ne dođe.

Imaš krvi na odeći
zategnute pertle
napraviće prisilni marš.

Podigni mjesec
na kandžama
morski ćilibar.

Vaši koraci prate ivicu staze
sitni kamenčići odvrnuti
misli vire iz naprtnjače.

Stisni kočnice
biti brimborion zamki
biti visok na pljusku.

Odustani i dođi kod mene
Calluna sirovih prerija
Nudi se zaplijeniti.


350