All posts by Gael Gerard

De voyager librement me fût permis

 Da putuju slobodno   
 Bilo mi je dozvoljeno   
 da uđe kroz rupu porekla   
 vidi životinju sa izuzetnom snagom   
 bez jahača i nesalomiv   
 ispod magle   
 otkrivajući kako dan raste   
 matrijarhalni dah visokih bukva.   
   
 Dvaput sam se okrenuo   
 i nađi put nazad   
 na prolazu ondine   
 da zabijem kedrovu dasku u zemlju.  
    
 Intonirao sam pjesmu duša   
 školjke se otvaraju za mehuriće govora   
 i plesali   
 osećaj stopala na tlu   
 ptice sa svojim krilima koje pletu krunu    
 na vodi sa mreškajućim mjehurićima   
 da je most realnosti opterećen   
 prije nego što je mahnuo maramicom za oproštaj.    

  
 422 

Édit de mai 2018

   Izbijanje dobročinstva
Šta vrede zamke
Prije ljepote
Pod vjetrovima
pass
strane note
Le palanquin des jours sans fin.

    
nude sebe
Uspomene
Gaženje gomile
Na ulazu u sveta mjesta
Neka se snop skupi
U plesu duhova
Que notre main désigne.
    
Dieu
Da je svemir veliki
Da se kupamo u iskonskom svijetu
Van dogme
U ovoj aktivnosti koja nas usmjerava
Pronalaženje sjedinjenja sa Svima
Et sa caresse d'Etre.
  
igrati se
Sa našim kodom
Promovirati povratak izvoru
Energija svesti
Na udaljenosti od temporalnosti.
   
priuštiti
Na kiši čestica
Na vratima percepcije.
 
Voyager
Bez straha i bez tabua
Na stepenicama palata.
 
Dozvolite sebi da stavite prst
On the Unseen
Bez poricanja istine
Ovo prisustvo
ovu transparentnost
Gdje se pojavljuje Apsolut.
 
Pitaj
Da defragmentiramo naše misli i načine postojanja
Da učestvujete u dijalogu Eaux Vives
C'est ça le plus important.
  
Bez naglosti
Kao slatka i srdačna
Slušaj
Fino i odlično
Raditi posao
U punoj zaposlenosti
Puis repartir.

       
421

u zastoru narednih dana

   Kosio sam travu   
sa invazivnim tratinčicama
izbjegavanje zvončića
blizu badema
onda je bilo drvo trešnje
stabla jabuke
jorgovani
i glicinija,
izbjeći.

prolećni procvat principa ljubavi
blistav u svom izgledu
tajnovit u svojim dispozicijama
sa rastom listova
ukras koji povezuje mjesece koji dolaze.

Hodao sam po rosnoj travi
skicirao neke qi qong pokrete
pregledao tegle, sudopere i kade
cveće i grmlje
dišeš nas.

Onda, sedeći na drvenoj stolici
Zaronio sam u lutanje
u živoj tišini
ruke pljeskaju
sećanja nastaju
naših krstastih vrtova
u ovom mom životu
razmatrati
draper narednih dana,
izvarak kosmosa,
naš otac.


420

niko nije neprijateljski raspoložen

   Niko nije neprijateljski raspoložen   
kad se plač noći diže
prilagođeno kretanje
u palačinki fascinacija.

Krase ih hiljadu lampica
srce anđela
i njegov peharnik, Inauguralno
u vreme žetve.

Iscrpljen i osvetoljubiv
sveto kraj dimnjaka
Tajna ljudskim govorom
Svi su otišli da se pozdrave sa majkom.

Umorni pred pljačkom
progutati u tajnim komisijama
nejasnoćama masakra
životinja u njihovoj utrobi.

Da li bi nas bilo previše
pre čišćenja Bića
da ustupimo svoje mesto
u bistrini etra ?


419

Patrie des ondes murmurantes

L’attribut alt de cette image est vide, son nom de fichier est P1000092-1.jpg.
  
Pobegao preko brda   
 božanski i klevetnički Mélusine   
 evocirao je ovaj bračni susret   
 u jutro razmišljanja o meditaciji. 
     
 Osvrćući se na raspoređivanje porijekla   
 u smislu da pastir paginira   
 koza s Parnasa polugola   
 pokazao vječni zaborav bića. 
     
 Tihi plamen na brodu Analogue   
 efemerna reč   
 obećanje vjerno svom pozivu   
 iznutra se penjala staza.  
    
 U azuru sudbine   
 zornom jasnoćom   
 duša na hodočašću   
 lutao po selu.  
       
 Domovina šapatnih pljuskova   
 utočište naših lutajućih srca   
 sepije iz detinjstva   
 deponovao nalaz.  
    
 Snimak raspoređen u lepezu   
 toliko vas je tražilo tijelo   
 da je glasina nabujala   
 navodno skromne rekonstrukcije.   

   
418

mala poetska ruka prikovana za vrata štale

   Riječi klikova i šamara   
potpišite nebo smeća od šljokica.

Lutanja su legitimisana
ljigavom propagandom.

Vazdušni napadi
vodu noću
zvižduk bombi.

Turned Graves
cvetaju pukotine duha.

Nema nade osim male poetske ruke
prikovana za vrata štale.

čak i insekte
izvrši samoubistvo na napuštenim plažama.

Ujutro
zemlja će biti prekrivena žuči.

Trajno držanje
bića lišenih ljubavi.

smrt je ovde,
mjedeni vlasnik apokaliptičnih činela.

Drvo podiže svoj skelet
na ugušenim ravnicama.

Vreme je za ubistvo,
zemljani!


417

Manon peint

   Manon je mlada lunarna žena   
 Čija duša ide brzinom svjetlosti   
 Ona je sretno nesputana   
 Sans mental   
 Bez presude   
 Njegov odnos prema svijetu je prirodna činjenica   
 Sa maturité artistique relève de la pure nécessité   
 Kako ona oseća ono što živi   
 U momentu   
 Njegove vrijednosti su strane onome što se radi   
 Njegova Istina je ono u ovom trenutku   
 Osetljivost u direktnom kontaktu sa gestom   
 Ona je iracionalna u neprekidnom toku   
 Ona je fundamentalno pravedni princip   
 Ono od čovjeka koji treba da se izvuče iz životinje      
 Nije Manon ta koja vodi sliku   
 To je slika koja se radi kroz to.  
 
( djelo Manon VICHY )


416
 

Au vertige des songes

 Elle peignait la nuit   
 sur une toile blanche   
 bâtissant son royaume   
 d'invisibles touches
 aux vertèbres de son arbre.  
    
 Lentes et fluides   
 les coulures de l'esprit   
 proposaient leurs sucres   
 u vrtoglavici snova   
 entre l'air et le monde.
      
 Le vent se leva   
 la Bête vint   
 en catimini sous la lanterne   
 donner le mot de passe   
 terreau pour un sol pur.  
    
 Le mufle soyeux du bleu charrette   
 fit trembler l'instant   
 marqué d'une flamme   
 que l'œil au trait d'union   
 fît danser sous les étoiles. 
     

415  

na platnu flauta agasa

  Na vrhuncu kvarljivih stvari   
klavir postaje truba
na uvojcima njene kose
ukršteni pogledi
na lice sa krilatim zrakama.

Jezik podrške
kao moljac
tok beleški
u sobu romanse
tako da se seća.

Ruke otkrivene na ovoj crnoj haljini
ići kroz život
na platnu flauta agasa
pesma iznenada nikne
na trpezi muka.

Nemojmo prezirati
u hladu tamariska
tako zaslijepljen svjetlošću da sam te povrijedio
bježi od krika
veze koja će se ponovo roditi.


414


Dalles propitiatoires

 Haute horloge   
 dizanje soka,   
 sur les dalles la marche   
 rompt le souffle de la bête.     
 
 Se recueillent les frères   
 sous leurs capuches de bure   
 près du baptistère,   
 refuge des chrismés.      

 Suppliantes, les âmes volettent   
 entre les piliers de la nef   
 abeilles bourdonnantes en crépuscule   
 la nuit bientôt de silence présente.     
 
 Les ancêtres seront honorés   
 le pain rompu   
 sur les dalles propitiatoires   
 des mondes soupirants.      

 Na podu   
 vivante lumière   
 accordée à celles des autres   
 elle reste là quand rien ne reste.   

   
413