Mudrost. Riječ “mudrost” dolazi od latinskog “znam”, odakle takođe dolazi riječ “ukus”. Mudrost je umjetnost uvažavanja okusa. Ona pokazuje vrlo konkretan stav, veoma stvarno, i prilično daleko od razrađena konceptualna organizacija. Radi se o pronalaženju umjetnosti da se tako živi dozvolite da okusite ukus života .
Kako se ovaj koncept mudrosti odnosi na to, plus occidental, fromfilozofija ; jer filozofija znači “ljubav prema mudrosti”. U stara vremena filozofi su bili ljudi od kojih se očekivalo žive po svojoj filozofiji koju su predavali. U filozofiranje je uključeno a način života koji usklađuje misli i život .
I onda tokom poslednjih nekoliko vekova, in Zapad, filozofija je postala umjetnost izgradnje sistema mislio, da ih podrži, da ih brani i, in “pravni problemi”, diskusije, da dokažu svoju nadmoć nad drugima. U klasičnoj Kini, jedan od domovi svjetovne mudrosti, drugačije je dizajniran ; pa mi Reci to “mudrac nema pojma, sans position, bez potrebe” .
Mislim da je mudrac ljudsko biće bez njega posebnog kvaliteta, bez unapred određene ideje, bez stajanja kod braniti, jer želi da ostane otvoren prema stvarnosti, da bude svež i spreman za ono što se dešava. Kroz ovaj položaj mudrac može najbolje odražavaju onoga koji mu se povjerava. Mudrost je suprotna mudrosti. trzanje. Ona je blizu spokojstva .
Mudar čovek “vjeruje” ne ; on ima “on je bio” .
The “vjerovanje” dolazi od latinskog “vjerovati” a u ovoj porodici riječi nalazimo posebno u francuski “lakovjernost”, odnosno način davanja svoje adhezije na tvrdnje koje neko nije u stanju racionalno potkrijepiti. Vjerovati to je pridržavanje određenih afirmacija .
The “on je bio” dolazi od latinskog “fides” a u porodici riječi izvedenih iz ovog korijena postoje Latinski “povjerenje”, ko je dao “povjerenje ” na francuskom. A čovjek vjere nije prvenstveno čovjek koji vjeruje u ovo ili ono, ali muškarac iznutra naseljen samopouzdanjem. Vjerovati, je vjerovati u bilo kojoj krajnjoj stvarnosti. Možemo biti naseljeni samopouzdanje i vjera, a da stvarno ne znamo šta je dno dna stvarnog .
Nemojte uzeti u obzir “vjerovanje” as lakovjernost, ali kao da su nivoa svesti drugog reda od nivoa svesti “on je bio .”
I na ovaj način, uvek se trudimo da uradim prvi korak. Kada napravimo korak, izlažemo se a neravnoteža. Prihvatamo da na trenutak izgubimo ravnotežu mirnoće dok se ne pronađe nova tačka ravnoteže, nogom na tlo. Kada nema ničeg umirujućeg od mirovanja, unapred jedan nogom ispred druge, je preuzeti rizik od spoticanja. To je prihvatanje poznato da ide u nepoznato, I to, ne znajući unapred da li je ovo rezervišite radost i iskušenje. Onome ko ustane i hoda, otvoriće se pred njim a ogroman prostor, jer u zavisnosti od kursa koji on postavi – da li jeste istina, stvarnost ili mudrost – le “pravi šetač” može ići samo od počevši od početka sa počecima koji nemaju kraja.
the “pravi šetač” je čovek ovoga svijet. On ne može odstupiti od obaveze koja je na prekretnici njegovog životnog puta će ga pozvati da uđe u priču, da se pretplatite na ono što je urađeno ili još nije urađeno prije njega i da osjeća da se to mora učiniti. Trebaće mu učestvovati. Morat će se inkarnirati kako bi pomogao transformaciji svijeta.
the “pravi šetač” takođe izgleda izvan svijeta. On je u sebi, za sebe, predmet njegove realizacije kroz internu rutu. On je u direktnom kontaktu sa onim što je izvan njega i neumoljivo napreduje ka neimenuvom i bezimenom. On daje i prima kao vremena koje prolazi i susreta koje ono čini bez posebnog zaduživanja obratite pažnju na posledice njihovih postupaka. On je“prisustvo” na ono što jeste. On je unutra povjerenje .
the “pravi šetač” u potrazi za njegovim postignuće mora prevazići kontradikciju između“l’veridba” i“unutrašnjosti” kako bi bili na kapije hrama gde “mudrost” i “svijesti” su kod i diferencirani i ponovo ujedinjeni. U ovom trenutku njegovog putovanja, preokretom perspektiva vođena vjerom, može premašiti nivo realnosti iza iz čega naša logika više ne funkcionira. U efektu, šta u našem svetu uobičajeno izgleda neprikladno, može se pojaviti naprotiv u konsonanciji, kada mijenjamo registar, kao novi nivo realnosti .
Ne postoji opozicija između traženja unutrašnjost i uključenost u život svijeta. Jedan je skoro uslov da drugi bude zaista efikasan. Onaj koji bi ostao gotovo uvijek zaključan u sebe u nekoj vrsti potrage bez dna na kraju se osuši na lozi jer će joj nedostajati hrana iz odnos sa svim bićima oko njega. I ko god bi se u to uključio transformaciju svijeta bez odvajanja vremena da se vrati svojoj unutrašnjosti duboko, ovaj će se nakon nekog vremena moći raspršiti, crumble, to raspršiti se, se chosifier .
136