Mi hodamo    
opet i opet    
na padini plaža    
od jutra do zalaska sunca.       
 
U daljini će se dizati oživljavanje    
bit će smijeha u vrtu    
lopoči će napuknuti     
pod očima žaba.        
 
Sunce će izliti posljednji skok    
ispred alternacijskog mosta    
malo ruža za usne    
očisti poljubac oblaka.        
 
Pogledat ćemo se    
osmijeh ispod kulisa maline    
plavetnilo očiju organizirat će odlazak    
u svjetlo jutro posljednjeg dana.        
 
Lice napuklo od drekanja    
skakati sa stabla na stablo    
pipajući    
bakinog javorovog sirupa.        
 
Do rijeka    
praznična voda ugašena    
teći će natrag kroz poklopce šahtova    
bez pridruživanja emocija.        
 
Ublažite svoje impulse    
ostavimo mjesto čistim    
za nasljedstvo    
prestanak svih aktivnosti.        
 
Dovoljno je nekoliko sekundi    
živjeti vječno    
nastaviti hodati    
pod bistrim oblakom duha.        
 
život nikada ne prestaje    
nijedna smrt nije vječna    
s druge strane papirnate pregrade    
meta drugog života u našem životu.        
 
 
645