Naslonjen na zid
u slijepoj ulici rue Gignoux
zagrebao je kamen
de ses ongles en sang.
On je pao
prije nego ševa završi svoj tril
s dugim stabljikama nekadašnje durum pšenice
kratke stabljike praćene teškim klasovima.
Karanfil među zubima
samo se sjetio trenutka
hrpa borovnica iz Nogenta
caressé par la houle .
Goruće misli obrubile su mu kapu
a oči joj pobijeljele
ponudio svima
bljesak nevinog osmijeha.
U slijepoj ulici rue Gignoux
klečeći uza Federativni zid
grebući po kamenu raspršenim prstima
bila je poplava tame iz koje se dizalo svjetlo.
646
La présence à ce qui s'advient