Od potoka do pjeva ptica odjekujući planinama tako nježno tako krhko ovo uzdizanje prema sebi u prašini svjetala otvorenih usta ići ćemo bijeli oreol jutara vođenje pastira otvorena šaka tko će to uzeti od naše djetinjstvo između stijena u gustoj vegetaciji nego koračanje konja će inaugurirati glasnik posljednjeg obećanja prema vremenu prinosa iskrenih riječi na pragu uma moj mali livadski jezik moj slatki prijatelj šume moj nerazum u nedjelju najbolji milovao toliko puta bez lomljenja rogova a što ide gore tišina molitve.
Frappant les sombres abysses la vague vint puissante et chaude broyant nos illusions au fond des abers fracassés.
Tout était plus grand la prière montait des embarcations le flot cinglait les visages il n'y avait sur le pont que cordages enchevêtrés et prise de ris cliquetante.
Quand du ciel jaillit la corne des morses la beauté nous saisit pour nous empaler au vertige des supplications l'instant d'inattention assumé.
Se déversaient l'or et la lumière des relations avec le Tout le doigt de solitude en évidence aux cinquantièmes rugissants nous rappelant à l'ouvrage de tant et tant d'amour à prodiguer.