Od potoka do pjeva ptica odjekujući planinama tako nježno tako krhko ovo uzdizanje prema sebi u prašini svjetala otvorenih usta ići ćemo bijeli oreol jutara vođenje pastira otvorena šaka tko će to uzeti od naše djetinjstvo između stijena u gustoj vegetaciji nego koračanje konja će inaugurirati glasnik posljednjeg obećanja prema vremenu prinosa iskrenih riječi na pragu uma moj mali livadski jezik moj slatki prijatelj šume moj nerazum u nedjelju najbolji milovao toliko puta bez lomljenja rogova a što ide gore tišina molitve.
