Ljudsko biće je struktura obuhvaćajući tijelo, a psihu i duh . Također jeegzistencijalni proces i duhovit svojim opredjeljenjem, u vremenu koje prolazi, i u kozmički prostor koji nadilazi i dovodi u pitanje naše razumijevanje .
Naše tijelo je pokvarljiv. the tijelo-organizam je struktura percepcija kroz svoje organe . On je tijelo-organ a ne samo tijelo-materijal .
To je prvi objekt komunikacije i odnos prema drugome . Nosi natpis svega što smo živjeli kroz cijelu našu povijest. Fiziologija emitira znakove i poruke proizašle iz egzistencijalnih mehanizama programiranih u njemu kao u a Računalo.
Psiha, ili psihološki, karakterizira kretanje misli, ih stereotipne ideje, posredni svijet u kojem se ništa ne može graditi tako velika je nevolja. Psihološka konfuzija je osnova postojanja .
Razvrstavanje koje se vrši u kompliciranom umu, otvoren za sve utjecaje, vrši svijest . Od ovogsavjest proizlazi iz nekoliko koncepata aktivan u psihološkom radu : pozorno i osjetljivo slušanje čega je ovdje, unitarna i globalna koncepcija organizacije – ne možemo odvojiti tijelo, emocionalni i mentalni -, pojam poveznice između tijelo i okoliš – svijest je svijest o nečemu -, vremensku dimenziju u budućnosti ljudskih bića, ideja a potencijal koji se otkriva kroz širenje polja svijesti .
Psihološki rad može otvoriti duhovno ostvarenje, a ako ne vodi duhovnom, ipak može otključati, čak i odbaciti, situacije i ponašanja koja zarobljavaju psiha, kako bi se ljudsko biće učinilo dostupnim nečem drugom tako što proširiti svoje područje djelovanja. Psihološki rad omogućuje kreativno prilagođavanje okolini .
Um je oštrica duše, vrh piramide komunicira s višim svijetom .
Može se identificirati kroz potragu za srećom koja nas karakterizira. idemo na nešto, i ovaj zamah, ovaj energije koju imamo u sebi, gura nas na spoznaju nas samih u otvorenost prema onome što se mijenja, drugačiji, neizrecivo, u odnosu na ovo koja nas okružuje, a ponajviše drugima. Mi smo kao gurnuti od a glad za potpunošću koja se ispostavlja kao sklonost otkrivanju samog sebe, pa ja, do dublje u svom biću .
Tada rezoniramo, s daleki odjek koji se približava dok ne postane mit ili tajno sjećanje .
Rezultirajuće otkriće nas poziva na a promjena perspektive na ono što je blizu, i unutra je prevladavajući iluziju naših želja i naš kukavičluk da izbjegnemo iznenađenja, da smo tada u obvezi “kontakt” ovaj neosvojivi dio nas samih .
Duh nas potiče da se odmaknemo’ “imati” do l’ “biti”. To je otvorenost prema Drugome koji dolazi prema nama, nikad viđeno, nikada doživljeno, kreativnoj novosti u odbacivanje naših uobičajenih koncepcija koje nastanjuju našu staru svijest .
Um se prepoznaje po onome što jest neuništiv, jednostavan, neprikosnoven . On je crvena nit, biti u sredini životne nevolje, da ništa ne briše jer sve doprinosi onome što jest.
Ljudsko biće treba ove tri komponente u iskustvu proživljenog kako bi bili pozvani na iskustvo života svijest, slobodu i odgovornost. On mora biti pratilac iz dubine sebe i drugih, praksom, u svojim postupcima da vani, prozirnost, poštenje, lijep, dobro i zdravo primjeran.
On trebakorpus, utjelovljenja Bića, opipljiv, onoga što promiče konkretizaciju egzistencijalnog puta i omogućuje vidljivost cilja prema kojemu se čini da sve konvergira. Svijest tijela je zaštita, koji kroz određena iskustva duhovni, omogućuje vam da se vratite na tlo. Također je i mjesto nevjerojatne senzacije i vizije .
Tijelo se opire svom programiranom nestanku – instinkt za preživljavanje -, i time nastoji reproducirati i ovjekovječiti vrsta .
Referenca na naše vlastito tijelo stvara drugima i daje im smisao. Kroz našu ranjivost mi limenka “dotaknuti se” drugi, vrati ga sebi, i tamo, mi našli smo se .
Psiha je u biti svijet emocija. To je također polje spoznaje čiji produžetak potiče istraživanja u neuroznanosti. Hrani ovu volju Bića da samoodržanje, do individuacije i do pune upotrebe vlastitih sposobnosti intelektualac, afektivno i intuitivno .
Govor je oslobađajući kada dolazi iz tijelo i emocije, kad je ona utjelovljena. Nađi RIJEČI : prolaz obavezan, the “govornik”, Jakovljeve ljestve u udruzi blistav za ono što jest i za ono što je izvan nas .
Um, njegov, može se zapaliti božanski nadređeni. Zbog toga se ne savija pred kušnjama nego se čini radije ih tražite da ih pretvorite u bogatstvo na putu nade. To nas veže, u sličnosti, većem što jesmo. On je vuča koji pravimo vatru koja će zapaliti uspostavljeni red kada se, gladan samodopadnošću i nedostatkom vanjskih doprinosa preživljava samo zahvaljujući “odabiranje” plodovi našeg svijeta. On je poveznica neprikosnovena i neizmjerno jasna i svijetla. On pobjeđuje sve patnje od Biti za registraciju, inicijacijskim putovanjem, prema rastu sebe, prema većoj otvorenosti prema onome što je izvan nas. Ovim stavom, vodi nas ontološka perspektiva, kroz proces unutarnje potrage temeljnog misterija, većim od nas, prema onome što se čini dalekim ali koji je paradoksalno tako blizu, duboko u nama, u srcu naše biće, u srcu bića .
U svom društvenom angažmanu, ljudsko biće mora imati ponašanjeetikakako bi svoj život usmjerio prema humanistička načela – stalno prerađivati potvrđujući a stav znanja, mudrosti, pustiti, isto toliko mislio kakva meditacija -, kako bi mu omogućili da ostane na kursu . Tako će biti očistio tragove koji mogu poslužiti kao orijentir budućim generacijama .
Složenom spregom tijela, psihološki i duhovni, tada ćemo se orijentirati u smjeru rasta Bića . Tako ćemo i učiniti skok života . Uzdignut ćemo svoje biće . Mi ćemo stajati sa naša riječ et naši znakovi , koji će nas odvesti do našu vertikalnost na osloboditi tko smo .
109
