Menhir

Jedan, paklene ravnice
koje se mladost gnuša
otvoriti ispred
Trbuh
da me bolje pogledaš.      
 
Septembre au sceptre doré   
annonce fermeture de la maison   
quand passe soleil au firmament   
de la journée   
ma belle boulangère.       
 
bili prikriveni
priviđenja sjena
ništa vas ne sprječava da budete popustljivi
po pjesmama po ružama
O plodu svjetla.      
 
Čim voljen
kad zora svane
To sam primijetio u njegovim mislima
položiti poprijeko
njegovo zasijano tijelo.      
 
Roulez à cœur perdu   
par les sentes ombrées   
nos âmes empenaillées   
qui devant l'âtre   
soufflent la romance.      
 
S obje ruke
obrazi u plamenu
osvojili su nesavršenu riječ
napiti se, à se défier   
avant d'éclore le lendemain.      
 
Točka zgužvanog papira
na rogu obilja
kroz tajne odaje
otpuhnuo krug zraka
zametak kapanja duha.      
 
Ployons la baguette du sourcier   
par dessus la rime gonflée   
stance odorante des rires infernaux   
saisie sans linceul   
la joie fuyant la peine.      
 
Du pic épeiche de la forêt   
perché sans arrogance   
le menhir arguait l'accomplissement   
de tant d'années à soulever encore   
au passage des korrigans.      
 
 
1104
 

Ostavite odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena. obavezna polja su označena *

Ova stranica koristi Akismet za smanjenje neželjene pošte. Saznajte kako se obrađuju podaci o vašim komentarima.