plačući u kući

 Suze u kući
tuga okreće ključ
vrata škripe
zidovi podnose vlagu
njezine lijepe jasne oči trepere .

Pa ipak
ni traga pepelu
život je još vruć
među oblacima
da mjesec obavija .

Krzno pokriva strah
njezinih golih grudi
hraneći njegovu dušu
plahe vatre govora
postati let šišmiša .

uzeti dopust
suprotno od dana
kad djeca spavaju
kad se dižu hladni uzdasi
poput magle na dnu doline .

Tvrd kao kamen
neljubljeni pobožni cvijet
postala je poništena svijeća ,
zgužvani list papira
pod guščjim korakom uspona žuči .

Na dvostruku poruku sna
naše ruke grle nježnost
u vremenu ugašenog požara
hod je užurban
pod zvjezdanom šifonadom .

U višku snage
slijedi tromost
iz pećine duhova
mračna slutnja
postaje mrtvi list .

ni forme ni visage
u ovoj sjetvi
obraćena žena i muškarac
prelaziti s trijema na trijem
potpišite stranicu nacrta .

Gurnite vrata
dovesti u veliku mrežu prijevare
pod smijehom tromog sna
prijeći Sjeverni most
strah da će nas plima odnijeti .

Mi smo mudri lutalice
težine zrelog voća
na zvonkoj kaldrmi
cinglent nam suveniri
bez razumijevanja , pravovremeno .

Četvrtasti sjaj
ugasiti svijeću dana koji završava
cvijeće i suze iskoriste trenutak
more juri
ja ostajem .



294

Enfouissement perpétuel

 Riječi kojima se moja majka smije   
 slatko poljsko cvijeće   
 zgrabio željeznom šakom   
 bez straha ili koprive     
 čovjeku     
 prekriti horizont   
 relikvije        
 zatrpan mistrijom     
 dans le béton des souffles courts.   

 Predmeti se rastvaraju   
 gadgeti se gomilaju na plaži   
 zastava vijori svoju sramotu   
 kapsula pukne   
 u predvorju umirućih   
 pas prethodi čovjeku    
 čovjek prethodi duši   
 dan se gasi   
 un visage jaillit   
 poput razglednice   
 pastirska torba   
 puna luka i dostojanstva   
 pour exposer en bord de rivière   
 svježa potočarka uz malo glazbe   
 bez predznaka   
 mais tout en surplomb   
 le trou noir du passé.  


 
 293 

à la pliure exactement

 A la pliure exactement
entre l'ancien et le nouveau monde.
Que des gens se transforment par eux-mêmes
dans la connaissance de soi,
le combat intérieur,
le vécu personnel.

Que des guides s'engagent à fond,
qu'ils maintiennent la tradition dans leurs
combats du moment,
que des êtres, des leaders, des maîtres
fécondent
nos traces futures,
qu'ils promeuvent par l'humilité, la patience
et
la confiance nos idéaux de demain.

Qu'adviennent les guérisseurs
capables de décloisonner nos strates
constitutives,
d'expurger notre être des héritages qui nous alourdissent,
de renforcer le soubassement corporel
pour du psychologique aux dimensions
spirituelles
rejoindre nos couches somatiques profondes.
Qu'adviennent les intercesseurs
les simples
les appelés qui appellent
ceux qui ne prouvent pas mais témoignent
ceux qui reconnaissent et cultivent notre
ignorance
les alchimistes souverains qui n'abandonnent
pas leur œuvre.

Que la nouveauté nécessaire devienne vent
debout
le souffle et la lumière portant la personne
humaine
sur le chemin du grandir de soi
sur le chemin du cœur
là où tout commence.



292

La présence à ce qui s'advient