To je pitanje bitno da svi budu svjesni, a posebno svjesni svoje konačnosti. Koji je smisao ove ljudskosti, ovog svemira koji je to učinio kraj čudesnog procesa od četrnaest milijardi godina ? To bi bilo agnostik, ateist ili vjernik, pitanje je da jednog dana nećemo nemojte odgađati s pitanjem .
Priča o civilizacije je prije svega priča o pokušajima da se odgovori da oni dovesti do ovog konačnog pitanja. Najviše, jer je to bitno pitanje, čak i vitalni, ljudi su instrumentalizirali temeljno pitanje značenja daju život projektiranjem više ili manje zatvorenih eksplanatornih sustava koje su imale posljedice koje su ponekad smirujuće, ali ponekad paradoksalno još ubojitije od onih slobode, jednakosti i bratstvo .
Budući da je pitanje o “sens”, umjesto da bude povlašten prostor za ispitivanje i rast znanja i mudrosti za čovječanstvo, često postaje vektor dogmatskih odgovora. Umjesto da poštuje potragu od drugih, grupe ljudskih pritisaka nastanjene voljom za moć, pohlepa, strah od praznine i potraga za moći nastoje njome dominirati ili ga isključiti, što onda pokreće rat od “sens”. I vrti li se oko transcendentnih religija ili svjetovni. Iste ubilačke logike na djelu su i za osuđene Moskovska suđenja u ime povijesti, za žrtve izazvanih genocida od strane totalitarnih političkih režima, za osuđenike inkvizicije katolički (Torquemada) i protestantski (Calvin), židovskog fundamentalizma ili islamski šerijat .
U svim tim slučajevima, ono što je bilo i danas je prečesto na djelu je prezir drugosti, također prvi zakon drugosti na području “sens” dati život, u svom životu i životu drugih, To je onaj odsloboda savjesti, vrlo krhak koncept ali osim budnosti i tvrdoglavosti koju to podrazumijeva također je posuđena samopoštovanje, poštovanja prema drugima, tražiti autentičnost, od ljubavi čist dobro osjetio, jednostavnosti, poniznosti, punine i znanja kako živjeti .
Vrijeme je da dođi, puna bijesa i svjetlosti, gdje će se odvezati snopovi budućnosti na poljima nade. Neka onda ljudi i žene dobra ustat će kako bi produžio dugu šetnju, nadvisujući nad Misterija, nastavljači živog djela velikog pretovara, Sjajno životno djelo, kratko na našoj osobnoj ljestvici, ali tako dugo s obzirom na rasplet budućnosti, i tako operativan po tragovima koje dugujemo sami sebi da se upiše u veliku knjigu memoara koju će naši potomci konzultirati .
da um, srce i razum pomažu nam u ovom pitanju “sens” jer postoji veći od nas u ovom svemiru koji se širi. Možemo izgledati jednako dobro kao mršav pramen slamnate igračke elemenata, sićušna hologramska stanica ovog golemog svijeta u kojem smo mi dio, u odgovornosti i prisutnosti prema onome što jest .
131