Na vrhuncu pokvarljivih stvari
glasovir postaje truba
na uvojcima njezine kose
ukrštenih pogleda
na lice s krilatim zrakama.
Jezik podrške
kao moljac
tok nota
u sobu romantike
tako da se sjeća.
Ruke otkrivene na ovoj crnoj haljini
ići kroz život
na platnu flauta agasses
iznenada izvire pjesma
na stolu muka.
Nemojmo prezirati
u sjeni tamarisa
pa zaslijepljen svjetlom te povrijedim
bježi od plača
karika koja će se ponovno roditi.
414