Komadi umjetnosti su elektrošokovi koji nas tjeraju da percipiramo apsolut. Oni nas dovesti u pitanje naše uspavljivanje tjerajući nas na ispitivanje .
Viđeno poziva umjetnika da se zapita onim što vidi i pritiska. Materija otkriva njegove tajne i dolazi do kontakta između strpljive duše, promatrač i gluma umjetnika i materijal koji se kroti prepuštajući se oblikovati . Umjetnik prodire u vidljivo, osjetljivi, stvarno. On ih čini svojima život koji im daje ne pretvarajući ih u objekte. Ne ostaje zarobljenik pojave, otpori i navike mentalnog mišljenja. On čuva sposobnost čuđenja stvarnosti stalnim opažanjem rascjep koji odvaja prirodni i autentični svijet od objektivirane materije . A iza privida stvorenoga nazire otajstvo reda skriven. On uzdiže nauku o umjetnosti na razinu kvaliteta čistog duha. the vatromet njegove inspiracije stvara poetski trenutak, nevina kontemplacija izvan poznatih izvjesnosti kao i predanost na putu čudo .
Obožavatelj, le učenik, par contagion intuitivan, bilježi interakciju između čovjeka i okoliš, između ljudi i svemira .
Umjetnik a dvostruko promatranje njegove unutrašnjosti i okoline izvlači na vidjelo vječno obnavljan pjesnički oblik. Postoji nepredviđeni dijalog, nevjerojatan, između stvaratelja, životinjsko-ljudski čovjek od mesa i miješanih osjećaja i materija. Umjetnik postaje, vrijeme ronjenja u svjetlost drugosti svijeta, sluga onoga što ga produžava, onoga što ga jednako obuzima nego što ga veliča. Ispostavilo se da je on univerzalna memorija, unija nezamislivo apsoluta i njegove manifestacije. Kristalizacija od događaj donosi pucanje zakopane istine, vidljivo u ovom trenutku gdje je zora onoga što se događa u srcu njegove misterije, poput spoja skriveno što je u podlozi izgleda stvaranja. Nastavljajući svoju potragu, the znatiželja i osjetljivost umjetnika vode ga prema percepciji i intuicija nevidljive strukture stvari .
I materijal otvara se kao ruža ljeti pred aktivnom dušom, strpljiv i kontemplativan umjetnika. Materija je ukroćena, ona se čini gostoljubivom i dopušta sebi oblik. Čovjek životinja-čovjek, u novoj intimi samog sebe blijedi da napravi mjesta za”ljudski”, univerzalnoj dimenziji gdje se ljepota izražava i postoji. Umjetnik je tada a. On je instrument za novu energiju i potpuno sebe. Otkriva ljudsku prirodu . Umjetnik svojom gestom stvaranja živi. Ono prima i živi se. On je kretanje kretanja prije nego bude stvar ili netko. On voli. On je intenzivna raznolikost, dvojnost i mnogostrukost. On je zrno prah pozoran na neprestane preokrete univerzalnog poretka. On je mladoženja mnogih vjenčanja koja ga čekaju na kraju hodnika sjenu i svjetlost svog obveznog toka .
152